Zašto spominjemo slobodan izbor, ideologiju i vjeru, zar se ne radi o znanosti? Odmah da razjasnimo na početku, pojam vakseri ne odnosi se na sve ljude koji su primili injekciju nepoznatog sadržaja, kao tobožnjeg „cjepiva“ protiv koronavirusa, već se radi isključivo o ljudima koji nastupaju agresivno s tog ideološko-vjerskog stajališta o „Svetom cjepivu“.
Baš kao što to sva vjerska i ideološka naučavanja imaju u svojoj osnovi, i znanstvena imaju postavljene dogmatske principe na kojima se temelje daljnje teorijske nadogradnje. Sjetite se samo teorije gravitacije i činjenice da ne postoji njen smisleni i dokazani uzrok. Znamo, znamo, Newton, jabuka, masa, velika masa privlači jače…sve je to poznato, ali zagrebete li dublje u problematiku uvidjeti ćete da se radi samo o teoriji i ničemu više. A na ovu „slatku“ teoriju se toliko toga naslanja…
Ista stvar je i s cjepnim ideološko-vjerskim naukom. Pitate li ljude zašto su cjepiva dobra, gotovo svi redom će vam početi objašnjavati kako su ona zaslužna za iskorjenjivanje brojnih zaraznih bolesti, pa će vam početi navoditi primjere španjolske gripe, epidemije velikih i malih boginja, ospica, šarlaha itd.
I opet, zagrebete li ispod površine i proučite dostupnu statistiku svih tih epidemija, uočit ćete kako su sve te epidemije ionako već bile u svom prirodnom padu u trenutku kada bi se uvodilo cjepivo i cijepljenje. Čak štoviše, kao u primjeru španjolske gripe, vrijeme neposredno nakon uvođenja cjepiva u pravilu se poklapa s povećanom smrtnošću. Od virusa ili nečeg drugog? Poznato?
Da budemo načisto, postoje zaista i ona dobra cjepiva, ali tu se prvenstveno radi o cjepivima usmjerenim protiv konkretnih ne epidemijskih bolesti kao što su bjesnoća i tuberkuloza, te razni protuotrovi od zmijskih ugriza i slično.
No, ljude su uspjeli programirati da misle upravo ovako kako danas pretežno misle. To se nije dogodilo preko noći, radi se o sustavnom i kompleksnom dugotrajnom procesu programiranja čitavih generacija. Radi se o vrlo dugom vremenskom periodu, a sjetite se kome to vrijeme nije nikakav problem, na čijoj strani je vrijeme i koga to predstavlja oštri predmet koji se zabada u ljudsko tijelo ispuštajući otrov u njega.
Tema skreće prema vjeri i religiji, ali bez toga nije moguće objasniti tko su vakseri i zašto su takvi kakvi jesu.
U ljudskoj je prirodi da traži odgovore na pitanja o sebi i smislu svog postojanja. Zašto smo ovdje i tko nas je to doveo baš tu? Stavite li po strani sve poznate religije ovog svijeta, uvidjet ćete da zapravo postoje samo dvije vrste vjernika.
Oni koji vjeruju u to da smo nastali intervencijom neke više, nepoznate, inteligentne sile, koju neki nazivaju Bog, te da je svijest prethodnica materijalnog tijela, odnosno da je materijalizaciji svakog od nas u tijelo čovjeka koji jesmo prethodila svijest o tome („U početku bijaše riječ.“). Svijest koja je neograničena i beskonačna.
S druge strane su ljudi koji vjeruju u to da materija proizvodi svijest, odnosno da se u nekom trenutku fizikalno-kemijskih, ali i drugih procesa počinje događati rađanje svijesti, a njihovo uvjerenje proizlazi iz, kako se to danas popularno kaže, „visokih dostignuća“ u znanosti. Transhumanisti također vjeruju u ovo…
Covid svećenstvo u Hrvatskoj
Možda vam sve ovo sada izgleda nepovezano s temom o kojom govorimo, no budite sigurni da se radi o njenoj samoj suštini.
Danas je toliko popularno govoriti „vjerujte u znanost“, a toliko malo ljudi zapravo uopće niti ne razmišlja o tome što je u stvari izrečeno. „Vjerujte u znanost, zašto ne vjerujete u znanost?“. Ponovite još koji put ovu rečenicu. Shvaćate?
Da, u osnovi svake religije, pa tako i znanosti je vjera. Znanost je isto religija jer propagira činjenicu da vi morate vjerovati da, na primjer, postoji sila gravitacije iako vam nije pojmljiva niti ju je itko ikada uspio dokazati i dokazati zbog čega ona nastaje. Od vas se jednostavno traži samo da vjerujete u to što su vam rekli. I što je to onda? Znanost? Ne, to je religija!
Jedina razlika između ove dvije skupine vjernika je u tome što ovi prvi znaju da su vjernici, dok ovi drugi to ne znaju ili u potpunosti negiraju jer vjeruju da je znanost odgovorila na sva njihova pitanja. Nije, niti je to u stanju! Teorija velikog praska, teorija gravitacije, teorija evolucije, teorija relativnosti…Crvenkapica, Snjeguljica i sedam patuljaka, Trnoružica, Pepeljuga…sve su to lijepe i zanimljive priče, da ne kažemo bajke!
„Cjepivo je jedno od najvećih znanstvenih dostignuća u povijesti čovječanstva!“ Koliko vam sada iz ove perspektive zvuči ozbiljno ova tvrdnja?
Ona u glavama ljudi koji slijepo vjeruju u znanost odzvanja kao „Očenaš“, a svi koji govore kontra njihove religije postaju njihovi neprijatelji.
Naravno, ovdje ne govorimo o „normalnim“ tolerantnim ljudima, spremnim na dijalog, već o onima koji su potonuli u ekstremizam. Ekstremizam bilo koje vrste nije dobar i toksičan je za svakoga i sve u njegovoj okolini, a upravo tu proizlazi problem o kojem govorimo, jer su agresivni vakseri kvaziznanstveni ekstremisti, spremni pod svaku cijenu braniti svoja uvjerenja i „uklanjati krivovjernike“.
Neki će reći, pa dobro, ali i vi „antivakseri“ ste isto ekstremisti! Ne, to nije istina! Većina ovih koji se etiketiraju kao „antivakseri“ razmišljaju na način koji svim ljudima ostavlja prostor na njihov slobodan izbor. Ako se želiš cijepiti, cijepi se, ali dopusti i meni da imam slobodan izbor i ne cijepim se! Tu je temeljna razlika!
I zato ove ekstremiste vaksere odstranite iz svoje blizine, jednostavno ih ignorirajte, a ako već ne možete držati jezik za zubima pitajte ih zašto toliko žele da se vi cijepite ako su se oni cijepili i zaštitili? Zar ne vjeruju svojoj religiji ili imaju neko logično objašnjenje tipa „moje cjepivo ne funkcionira ukoliko se ti ne cijepiš!“.
I ne zaboravite još jednu bitnu stvar, a to je da su vakseri u pravilu kukavice! Oni se pod svaku cijenu, pa i pod cijenu ugrožavanja slobode drugih, žele spasiti od onog neminovnog – odlaska s ovog zemaljskog svijeta! Zato su tako agresivni…iz straha!
„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati“ (Luka, 17, 33).
