Bitka za Osijek – Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. ima veliki značaj. Taj je dan na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade HV-a.
Opći i odlučni napad srpskih snaga iz više smjerova sa ciljem slamanja obrane Osijeka i osvajanja najvećeg slavonskog grada zbio se na današnji dan prije 30 godina.
Tog istog dana dogodila se i jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata – bitka u šumi Rosinjača. Naime, 16 hrabrih osječkih branitelja satima su odolijevali napadima brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Pretpostavlja se da je JNA imala dva oklopno – mehanizirana voda i da je u Rosinjaču uputio sedamdesetak pripadnika, potpomognutih pripadnicima četničkih jedinica Šešeljevih „Belih orlova“.
Herojski otpor branitelja trajao je satima, a na kraju neprijatelj ipak ovladao šumom Rosinjačom. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držale su samo snage ojačane desetine 106. osječke brigade HV (svega 16 hrvatskih vojnika). U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja (u snazi oklopno-mehaniziranog bataljona), toga dana izginuli su svi hrvatski branitelji u šumi Rosinjača. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogučivši konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku.
Ponajviše zahvaljujući njihovom otporu grad je toga najkritičnijega dana ipak obranjen.
Tog 5. prosinca 1991. godine sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osječke brigade HV.
U Rosinjači su poginuli: Salko Ahmić, Ivica Babaja, Pavao Begonja, Stjepan Ezer, Damir Farago, Berislav Genčić, Zoran Gnjatović, Ivan Hap, Zoran Kišasondi, Siniša Knežević, Mladen Milanković, Davor Milas, Matija Olujić, Ivan Sekanić, Goran Stjepanović i Mihajlo Pelegrin, čije tijelo nije nađeno. Dragi naši branitelji, svojom hrabrošću ste obranili sve nas, naš grad, našu domovinu.
Branitelji su svojom ustrajnošću i junaštvom dali dovoljno vremena svojim suborcima na ostalim položajima obrane grada da učvrste svoje pozicije i pojačaju snage, što je u konačnici i spriječilo JNA i srpske paravojne postrojbe da uđu u sam Osijek.
