Prije otprilike mjesec dana nova američka administracija Donalda Trumpa razotkrila je potencijalno najveću aferu u povijesti moderne politike. Otkrivanjem sivih mehanizama putem kojih je institucija američke duboke države, tzv. USAID, širila svoj utjecaj diljem svijeta – što je uključivalo i financiranje nebrojeno nominalno nezavisnih medija – Trump je ukazao na duboku trulež u srži naše civilizacije.
Izvor:Luka Goleš Babić/Sapere Aude
Na početku valja naglasiti da USAID, usprkos svom propagandnom akronimu, nije “US Aid” (američka pomoć), već “US Agency for International Development” – agencija koja predstavlja sofisticirani alat za širenje američkog utjecaja. On nam pokazuje da se ispod celofana progresivnog diskursa i tog slomljenog klišeja zvanog liberalna demokracija krije mračno naličje svojevrsnog mekog totalitarizma; jedan ideologizirani entitet koji nikome ne odgovara, koji manipulira javnim mnijenjem i koji sam sebi stvara svrhu kroz svoj rastući glomazni, raščovječeni, samoodrživi birokratski aparat moći.
** Povijest USAID-a **
USAID je formalno započeo s radom 1961. godine, ali korijeni ovakvih mehanizama društvenog inženjeringa sežu do sredine četrdesetih godina prošlog stoljeća, nakon završetka Drugog svjetskog rata. U hladnoratovskim sukobima između Amerike i SSSR-a, dok su nadnacionalne regulative zabranjivale napade na suverene države kako bi se spriječile nove ratne tragedije, SAD je odlučio širiti svoju protutežu Rusiji na perfidnije načine. Već 1948. godine započeli su s takozvanim organiziranim političkim ratovanjem, terminom koji su sami skovali i zabilježili u danas deklasificiranim dokumentima. Nedugo nakon formalizacije takvog djelovanja, Amerika je intervenirala u talijanske izbore te godine, osiguravajući pobjedu prozapadne strane. Bila je to prva osmišljena amerikanizacija druge suverene države.
U tadašnjim okolnostima, s obzirom na strahote marksizma koje dobro poznajemo, takva vrsta djelovanja može se djelomično opravdati. Međutim, problem leži u tome što nikakvi čvrsti mehanizmi provjere nisu uspostavljeni nad ljudima i alatima koji su provodili takve aktivnosti. Amerika, kao država izgrađena na Lockeovom principu provjere i balansiranja moći, od pobjede nad Nijemcima u ovom je kontekstu zapala u tešku oholost, odnosno u svojevrsno progresivno uvjerenje da se zlo, umjesto u srcu svakog čovjeka, nalazi samo u protivnicima Amerike. Ako je tomu tako, onda radnje Amerikanaca zaista više ne moraju biti provjeravane, nauštrb Locku i temeljnim dokumentima te države.
Nešto što je započelo s razumljivom motivacijom, zbog izbjegavanja samoispravka i ograničavanja vlastite moći, postupno je raslo u čudovište koje je Trump sada izvukao iz ormara i pokazao u punini njegove ružnoće. Kako je relativno pravedna borba protiv marksizma prerasla u dijeljenje milijuna dolara za izvršavanje transrodnih eksperimenata na miševima, pitanje je koje zahtijeva zasebnu knjigu. No odgovor na to pitanje nije daleko od odgovora na pitanje kako je sam Zapad spao s civilizacije s čvrstim vrijednostima i viteškom tradicijom u dehumaniziranu, ideologiziranu tvorevinu kakvoj danas svjedočimo.
…
** Sadašnjost USAID-a **
Među sramotnim posljedicama koje je USAID proizveo teško je pronaći pobjednika. Od financiranja masovne proizvodnje narkotika u Afganistanu do davanja desetaka milijuna dolara kenijskoj udruzi kasnije optuženoj za napastovanje djece, izbor je zaista težak. Elon Musk je kod Joea Rogana procijenio da je SAD preko USAID-a godišnje gubio oko 100 milijardi dolara na ljude, organizacije i projekte koji zauzvrat nisu isporučili ništa. Problem dakle nije samo u tome što je bivša vlast dijelila milijune dolara javnog novca LGBT udrugama na drugom kraju svijeta, primjerice u Srbiji i Makedoniji, kako bi širila svoju progresivnu ideologiju, već i u činjenici da velik dio tih sredstava nije proizveo ništa konkretno. Ukrajinski predsjednik je u nedavnom intervjuu izjavio da sto milijardi dolara namijenjenih Ukrajini tamo nikada nisu stigle.
Slična priča o skandaloznoj simbiozi ideološke psihoze i korupcije dogodila se i u BiH. USAID tamo desetljećima financira razne projekte, održavajući tako svoj utjecaj na tom uvijek zapaljivom prostoru. Službeni dokumenti transakcija USAID-BiH pretrpani su birokratskim jezikom i ispraznim frazama o američkom ulaganju u napredak civilnog razvoja u Bosni, no stvarnost priča drugu priču. Član Trumpovog tima, Martin De Luca, izjavio je da je od 402 milijuna dolara poslanih u BiH samo 150 milijuna imalo jasan ishod, dok za više od 250 milijuna nije poznato gdje su završili niti kako su potrošeni. Musk pak kaže da je bivša administracija namjerno zatvarala oči pred takvom korupcijom jer je to bila cijena koju su bili spremni platiti kako bi zaogrnuti netransparentnošću širili svoj utjecaj diljem svijeta, manipulirali javnim mnijenjem, pa i poticali obojene revolucije.
***
Fenomen USAID-a jedna je iznimno mračna i intrigantna priča koja otvara niz političko-teorijskih, pravnih i etičkih pitanja. Mainstream mediji, međutim, o njoj i dalje većinom šute, izuzev povremenih moraliziranja u kojima tvrde da će blokiranje dokazano korumpirane američke strane pomoći koštati određene ljude njihovog posla. Pojedinci koji su bili dio spomenutih koruptivnih noćnih mora zaslužuju i veću kaznu od gubitka posla.
Richard Weaver pisao je o tzv. Velikom stereoptikonu masovnih medija, mašineriji koja nas je zatvorila u svoj lažni svijet, pasivizirala zabavom i površnim sadržajem, te nas posljedično može nesmetano hraniti sebi podobnim informacijama. Giordano Bruno je još u šesnaestom stoljeću prognozirao da buduće tiranske vlasti neće vladati nasiljem, već magijom, to jest onim što danas nazivamo propagandom. USAID je primjer upravo one crne magije koje se Bruno užasavao.
Cijeli tekst možete pročitati na Sapere Aude.
