Srbi su mu amputirali noge, nije mogao izaći na razmjeni.
Ivica Jurčan, heroj iz Bogdanovaca koji je kao pripadnik HOS-a prošao kalvariju proboja prilikom kojeg je punih 12 dana ležao sam i teško izranjavan u kukurizištu, 27.3. slavi kao još jedan rođendan.
Naime, 27. 03. 1992. u Nemetinu nedaleko od Osijeka, nakon više od četiri mjeseca zatočeništva razmijenjen je 381 hrvatski za 40 srpskih zarobljenika.
Prije razmjene mu iščupali fiksator.
Ivica Jurčan, hrvatski branitelj kojeg cijela Hrvatska zna po priči iz proboja pri čemu je danima poluživ jeo pljesnivi kukuruz kako bi preživio, niti toga dana razmjene nije prošao uobičajeno. Kaže kao se ne sjeća je li utrpan u zadnji ili predzadnji autobus, ali se sjeća da su mu prije razmjene Srbi iščupali fiksator iz ruke kako ga ne bi “odnio sa sobom u Hrvatsku”:
“Kada u nas počeli izvoditi u dva ujutro, bio sam prilično siguran da idemo na strijeljane. Posebno jer su mi izvadili fiksator koji mi mrtvom ne bi koristio. Zbog stradavanja u minskom polju prilikom proboja, nakon zarobljavanja su mi obje noge amputirali, pa sam u takvom stanju od dva ujutro sa ostalima sjedio na hladnom betonu i čekao svoju sudbinu”, prisjeća se Jurčan neprekidne agonije
Mučna razmjena
Tek kada su autobusi sa hrvatskim zarobljenicima krenuli prema Nemetinu, shvatio je da je uistinu u pitanju razmjena:
“Cijelo vrijeme vožnje glave su nam bile pognute, a ruke su morale biti na leđima. Meni to zbog brojnih ozljeda nikako nije bilo lako, pa sam uspio pogledavati oko sebe. Kada smo došli na cilj i kada je počela teći razmjena, u naš autobus su ušli četnici i rekli da se mi vraćamo u logore jer nema dovoljno srpskih zatočenika za razmjenu. Tada sam se opet, po tko zna koji put, oprostio sa životom…”
Primio ga u naručje i iznio iz autobusa
Ipak, dolaskom Crvenog križa koji je popisao i ostale Hrvate, svi su razmijenjeni, no:
“Svi su izašli, a ja sam ostao… Naravno, svi su pojurili na slobodu, no mene je ugledao Stjepan Kovačević. Vidio je da su mi noge amputirane, pustio je da svi izađu iz autobusa, a onda me primio u naručje i izveo. Na tome sam mu neizmjerno zahvalan…”
Ivica Jurčan je nakon razmjene odmah odveden u osječku bolnicu na saniranje teških rana, a nakon pet dana otpremljen je u Zagreb na liječenje gdje se prvi puta susreo sa svojom obitelji.
