Na današnji dan prije 33. godine utemeljeno je Hrvatsko Vijeće Obrane – HVO. Pozdravljam sve časnike, dočasnike i vojnike hrvatskih snaga, te obitelji stradalih pripadnika HVO-a. Čestitam vam 33. obljetnicu utemeljenja a sve poginule i umrle pripadnike koji su svoje živote dali za Domovinu, neka Gospodin primi u svoje Nebesko kraljevstvo, u Vječnu domovinu na nebu. Njihovim obiteljima izražavam iskrenu sućut. Nikakvi vatreni govori nikada neće moći nadoknaditi vaš gubitak i umanjiti vašu bol, ali sjećanje na te heroje koji su svoje živote dali i radi čije ljubavi prema Hrvatskoj danas mi živimo u slobodi unatoč svakoj boli stvara osjećaj ponosa.
Ne smijemo zaboraviti ni naše dušobrižnike koji su kroz stoljeća sačuvali nasu vjeru i kolektivnu memoriju hrvatskog naroda. Vi ste potomci križara, antikomunističke gerile koja je vodila boj protiv boljševičkog sotonizma nakon krvave 1945 godine. Ratove nikad nisu dobivali “salonski geostratezi” kilometrima udaljeni od prve crte bojišnice niti vojskovođe koji su 1990 zaboravili svoje vojne knjižice i zubne proteze u Beogradu. Neokaljani ljudski duh je najvažnije oružje na bojnom polju i izvan njega. Budite na oprezu, živimo u složenim vremenima, pazite se lažnih proroka i vukova u ovčjoj koži.
Sjetimo se riječi Antuna Gustava Matoša:
“Ah, proklet bio čas, kad rodih se Hrvatom, jer tuđinski nas glođe pas, a konop nam za vratom…”
Povijest nas uči da je neprijatelj unutar zidina puno opasniji od onoga kojega možemo poraziti na bojnom polju. Hrvati su kroz povijest često zanemarivali tu poruku. Dokaz te lakovjernosti su uklesana imena vise od 15.500 hrvatskih bojovnika koja krase Kenotaf iza oltara župe Svete mati slobode na Jarunu. 3/4 poginulih pripadnika hrvatskih snaga u DR bili su porijeklom ili vuku korijene iz BiH. Prosječna dob hrvatskog branitelja koji se borio i ginuo u DR, bila je samo 23 godine. Krajnje je vrijeme da se prepoznaju njihove zasluge, status i žrtva.
Zastrašujuće je i poražavajuće da mi danas, 30 godina nakon DR vodimo rasprave o uvođenju vojnog roka i izgradnji tvornica za streljivo kao da nismo ništa naučili iz naše krvave povijesti. Citiram drevnog kineskog filozofa koji je upozoravao “ako hoćete uništiti jednu zemlju, prvo morate uništiti njezinu povijest” Ratna sjećanja nisu dovoljna, moramo pisati svoju povijest i širiti istinu o Domovinskom ratu, a naučene lekcije iz rata moramo primijeniti u svakodnevnom životu. Bez toga osuđeni smo na ponavljanje istih grešaka i sve naše obljetnice bit će besmislene, a sjećanja na naše žrtve i poginule bit će samo isprazne forme.
Mi koji smo preživjeli nikako ne smijemo zanemariti činjenicu da se boj za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, BiH i izvandomovinskoj Hrvatskoj još uvijek vodi, bitka se samo preselila na drugo bojno polje i vodi se drugim sredstvima. Pozivam vas da hrabro i vlastitim primjerom pokazujete i vodite u miru kako ste to radili i u ratu.
Nalazimo se pred vratima nove epohe ljudske povijesti u kojoj je vjera, obitelj i nacija opet u opasnosti. Barbari prerušeni u liberale i woke ideologe i retuširani komunisti, marksisti opet potkopavaju temelje kršćanske Europe. Potrebna nam je izuzetna ustrajnost i žilavost, a iznad svega moralna hrabrost i vjera u Boga da pobijedimo i odbijemo navale sila tame koje nas napadaju.
Državu je lakše bilo stvoriti nego je očuvati. Taj cilj nije neki zadatak, nego naša genetska obveza i dužnost prema onima koji su za ovu zemlju dali ono najdragocjenije – svoje živote.
