Piše:Marko Ljubic
Činjenica da je, iako iz Vujnovčevog PPD-a lažu javno da nije, Petrokemija PPD-u isplatila 104 milijuna kuna penala za nepreuzeti plin, nakon što je PPD kao 50% suvlasnik većinskog vlasnika Petrokemije, tvrtke Terra mineralna gnojiva, donio odluku o prestanku proizvodnje, primjer je nevjerojatno drskog izvlačenja novca i teške zlouporabe niza zakonskih rješenja u gospodarskom sustavu Republike Hrvatske.
U ovom trenutku ta činjenica, sama po sebi je dovoljna da reagiraju institucije izvida i progona države, i da akteri budu trenutni junaci ranih jutarnjih vijesti, s fotografijama privođenja, koje je obično plasirao ranije EPH, a danas HANZA medijska grupa, dobivši ekskluzivu od – ptičice.
Valjda.
Zašto ptičice ne pjevaju ovih dana?
Pa valjda zato što takvo djelovanje Vujnovčevih kompanije odavno nije vijest.
Vijest bi bila da ne djeluju tako.
Definitivno, iz niza slučajeva u kojima se kao bitan sudionik pojavljuje Vujnovac i preuzima kontrolu nad kompanijama, može se prepoznati potpuno isti model djelovanja – mafijaško isisavanje novca.
Nije odavno vijest ni da je uvijek u takvim slučajevima u priču upetljana država, izravno ili neizravno, a prestaje biti vijest nažalost, da se uvijek u tim događajima pojavljuju ljudi iz neposredne blizine predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, izravno upravo njega samoga svrstavajući u bliski krug Vujnovčevih suradnika.
Zato je jeftina i opasna manipulacija u javnosti pokušavati stvoriti privid o svemu i svesti sve na osobni sukob Barbarić-Filipović, što Nacional očito potaknut Vujnovčevim “zamolbama” i motiviran “profesionalnim novinarstvom” uporno nastoji predstaviti kao ključni problem, svodeći tako već vrlo izvjesnog štetočinu s jedne strane, i s druge strane čovjeka koji mu ne da činiti štete, na istu ravan, pri čemu se od Plenkovića traži kontinuiranim pritiscima da ih se riješi u istom paketu, umjesto da se isključivo Plenkoviću javno ispostavi račun za izravno pogodovanje i sudjelovanje Barbarića i nekolicine njegovih bliskih suradnika u vrlo mutnim operacijama, koje nisu moguće bez Plenkovićeve zaštite i znanja.
Kad već spominjem manipulacije, jedna od većih je svođenje Barbarićevog neprihvatljivog djelovanja u javnosti samo na nezakonito izgrađenu kuću, jer, iako je u tom slučaju iz nekih razloga država odlučila pokazati vjerodostojnost, ta činjenica bi u datim okolnostima mogla samo koristiti Barbariću i Plenkoviću, kad bi Barbarić imao više pameti a manje ubojitih argumenata, da ne kažem dokaza, protiv Plenkovića.
Njegova kuća je u odnosu na ostale javno poznate svinjarije otprilike na razini pokore od jednog Očenaša na Ispovijedi.
Stvari su se ogolile.
Jer, Barbarić je Plenković.
Plenković je definitivno postao Barbarić, Milatić, Abramović, Plećaš, Pokaz, Katičić i u konačnici – Vujnovac.
A evo zbog čega.
Nakon što su PPD i INA 2018. godine preuzeli posrnulu Petrokemiju preko zajedničke tvrtke Terra mineralna gnojiva s pedeset postotnim udjelima, ostvarujući većinski udio od 54,52 %, dovoljan za preuzimanje upravljanja Petrokemijom, manjinski suvlasnici kutinske tvrtke su uz njih ostali državni Centar za restruktuiranje i prodaju, skraćeno CERP sa 17,9 posto, zatim državna banka HPB preko skrbničkog računa s 12,73 posto u ime državnog fonda za financiranje razgradnje Nuklerane elektrane Krško, pa JANAF s 9,09 posto te PBZ s nečijim skrbničkim računom s udjelom od 5,45 posto.
Ako državnim udjelima koje smo istaknuli pridodamo i činjenicu da je država suvlasnik INA-e s nešto manje od 50 posto udjela pa prema običnoj računici ispada da Hrvatskoj pripada nešto manje od četvrtine od 54 i pol postotnog udjela u Petrokemiji preko Terra mineralna gnojiva, Mađarima nešto više od četvrtine a Vujnovcu preostale dvije četvrtine, lako je izračunati da je Vujnovac u biti s uvjerljivim manjinskim udjelom u ukupnom stvarnom interesu praktično suvereno upravljao Petrokemijom uz suglasnost i potporu Vlade Republike Hrvatske, koja je preko udjela u INA, s udjelima u Petrokemiji imala zajedno oko 50 posto, naspram Vujnovčevih 27,26 posto.
Čarobna matematika, zar ne!?
Matematika u kojoj je veće 27,26 posto od 50 posto.
Pitate se kako?
Jednostavno.
Ostvarite kontrolu, u ovom slučaju političku, nad ljudima koji predstavljaju državne interese u rascjepkanim državnim udjelima, a da ne bi gubili energiju, novac i utjecaje na pet različitih pozicija, osigurate utjecaj na onu ključnu, od koje izravno kadrovski ovisi predstavljanje i zaštita državnog interesa u svim udjelima.
Koja je to pozicija?
Samo jedna.
Predsjednik Vlade i šef vladajuće većine.
Andrej Plenković.
Primjerice, na čelu CERPA, državnog trgovačkog društva, koje se bavi upravljanjem državnim udjelima, je Plenkovićev izraziti pouzdanik Plećaš, a njegov drugi pouzdanik, savjetnik Tomislav Pokaz je istovremeno član Nadzornog odbora Petrokemije.
Izravni su sudionici spomenutog “poslovanja”.
N1 u nastavku svoga oštrog razotkrivanja djelovanja ove hobotnice, u koje su se uključili jedini uz moju emisiju “Kreatori istine” i znakovito, nakon jasnih signala izravnijeg uplitanja Amerikanaca u ove unutarhrvatske događaje, upravo upozorava na nevjerojatno ponašanje ove dvojice ljudi.
N1 navodi da se Plećaš uopće nije pojavio na sjednici u trenutku kada se donosila odluka o delistaciji (izlasku s burzovne kotizacije) Petrokemije, čime je državni udio u vlasništvu, umjesto burze i tržišta, u stvari postao stvar interne nagodbe i potpune ovisnosti između bivših i novoga većinskog vlasnika, pri čemu N1 očito nakon stručnih konsultacija ističe potencijalnu štetnost od 40 milijuna eura za samu državu.
N1, ali ni Most, čiji su se članovi Grmoja i Troskot u političkom okruženju nametnuli kao beskompromisni borci protiv “poslovanja” Vujnovčeve grupe s Plenkovićem i njegovim odabranicima, ne ističu zasad još jednu, krajnje opasnu enigmu, onu o preuzetim obvezama društva Terra mineralna gnojiva ( PPD i INA) o ulaganju, prema, nazad par godina objavljenim podatcima, oko 65 milijuna eura u osuvremenjivanje proizvodnje i zaštitu okoliša, što je bila i ostala važeća direktiva EU, na koju se primjenjuju ozbiljne europske sankcije s milijunskim iznosima u slučaju neispunjavanja obveza.
Godinama su iz Kutine dopirali zabrinuti glasovi, većinom prigušeni, o tome da ni centa nije uloženo, a insajderi, čak bliski Domovinskom pokretu iz Kutine su isticali da je penale preuzimala sama Petrokemija, ali i država.
To nikad nije utvrđeno, niti problematizirano, iako se u tijeku pregovora PPD-a i INA-e s Turcima tu i tamo probijalo u javnost, više kroz optužbe medija pod Vujnovčevim utjecajem da Filipović koči ulazak Turaka, da su upravo ta ulaganja dvojbena jer ih Turci navodno ne žele prihvatiti, ili da u tom iznosu traže cjenovnu kompenzaciju.
Tada se nagađalo da je upravo to razlog Filipovićevog tvrdog stava, ali i kampanje protiv njega, iako on sam o tome nije eksplicitnije istupao izuzimajući rečenicu da je štitio nacionalni interes.
Od koga i koji?
Sad više ne treba ni nagađati.
Toliko su uporno, kontinuirano, agresivno i silovito mediji pod izravnom i sponzoriranom kontrolom Vujnovca, Barbarića, Milatića i niza prirepaka iz samog HDZ-a, koje i slijepci s njima povezuju, nastojali kriminalizirati Filipovića, da su mu, kad su usprkos svoj kontroli, informacije i pogubne činjenice izbile u javnost, baš svojom kampanjom stvorili najčvršću moguću zaštitu i ugled beskompromisnog borca protiv “predatora” a za zaštitu nacionalnih interesa.
Sami su proizveli dobru i lošu stranu, dobrog momka i loše momke, a nisu ni slutili ni oni, ali ni Plenković, da je sve to što se događa prometnulo Plenkovićevog odabranika Filipovića u javno prepoznatog ministra koji nacionalne interese brani, ne više samo od Vujnovca, nego i od predsjednika vlade Plenkovića.
Koliko se god Filipović trudio ničim u tim kaotičnim odnosima ne izlagati Plenkovića, ljudi nisu budale i nema nikakvih dvojbi da predatori ne bi ni mogli, ni smjeli raditi sve što godinama rade, bez potpune potpore Andreja Plenkovića, o čemu ni ljudi koji su se do jučer zaklinjali u Plenkovićevu nekorumpiranost, nemaju više dvojbi.
Zadnje uporište prihvatljivosti koje je usprkos nizu zamjerki imao, ono o nekorumpiranosti, Plenković je nepovratno izgubio, a svakim novim danom se sve dublje zakopava u blato, pri čemu se sve više postavljaju prilično ponižavajuća pitanja o njegovoj sposobnosti, do pitanja – je li on predsjednik Vlade ili običan instrument.
Ne Bruxellesa, kako Vujnovčevi bujičari godinama zamagljuju stvarnost, nego upravo Vujnovca i Boga pitaj koga iza.
Čak i kad se izbjegavaju javno postaviti pitanja, odgovori su potpuno jasni i tu su, svakome tko hoće vidjeti.
A pitanja ima jako, jako puno bitnih, na koja se zbog održavanja minimuma povjerenja u državu moraju javno izgovoriti odgovori.
Da ih se čuje.
Cijeli niz iznimno važnih pitanja, između ostalih – je li i nakon što su donijeli odluku o prestanku proizvodnje zbog visokih cijena plina, PPD nastavio preuzimati plin od nacionalnih proizvođača po bagatelnim cijenama koje je subvencionirala Vlada ( tipa PiS-a) i što je bilo s “nepreuzetim” količinama plina, na koje je Petrokemija svome vlasniku plaćala goleme penale, nikada nije “izviđeno”, niti su se “izvidi” spominjali.
Ili, zašto HEP, moćna kompanija u potpunom državnom vlasništvu, s ovlaštenjem za trgovinu plinom, nikada nije ni pokušao konkurirati PPD-u u opskrbi zagrebačke Plinare, izlažući svojim nezanimanjem i Grad i Vladu golemim i lihvarskim nametima PPD-a?
Tko je donosio i zašto, takve poslovne odluke?
Ta se pitanja uz stotine drugih nisu spominjala.
A morala su se spominjati, pogotovo nakon svih nevjerojatnih saznanja o modelu poslovanja Pave Vujnovca i prirodi njegovog odnosa s Plenkovićem.
Potpuno isti obrazac ostvarivanja većinskog upravljanja putem uvjerljivo manjinskog udjela, ovaj put od oko 29 posto, imamo u Fortenovi, ili bivšem Agrokoru.
Obrazac isisavanja novca i totalnog pogodovanja Vujnovčevim kompanijama i bliskim mu partnerima u seriji kapitalnih odluka Uprave Fortenove na čelu s Fabrisom Peruškom je još drastičniji nego u slučaju “penala” Petrokemije, a pažljivijim kroničarima nije promakla i svojedobna javna reakcija manjinskog suvlasnika i bivšeg predsjednika uprave Pevexa Jurice Lovrinčevića, aktualnog savjetnika ministra Filipovića, koji je pokrenuo spor protiv Vujnovca i Radića zbog krajnje nejasnog i neposlovnog jamstva Pevexa Vujnovčevim tvrtkama od 120 milijuna eura ili 900 milijuna kuna.
Opet na štetu manjinskih suvlasnika.
U svim slučajevima se vrlo jasno vide opasne indicije, ako ne i krajnje jasne činjenice nezakonitog poslovanja sa štetnim posljedicama za manjinske suvlasnike tvrtki u kojima ključne odluke donosi Vujnovac s partnerima.
Višestruko su u dijelu medija, a uvijek u emisiji “Kreatori istine”, izneseni potpuno provjereni i provjerljivi podatci o nevjerojatnim štetama suvlasnicima i istoj takvoj koristi Vujnovcu i kompanjonima oko transakcija s nekretninama koje je koristio ili bio im vlasnik Konzum, zatim u transakcijama u ugostiteljstvu s mirovinskim fondovima s nacionalnom imovinom koju jamči država posebnim zakonima, pa u transakcijama oko Dalekovoda i nevjerojatnih poteza Vujnovca i Škugorove obitelji, preko nikada ozbiljno razjašnjenog puta plina iz hrvatskih izvora pod kontrolom PiS-a te odgovarajućeg puta višestruko mjenjanih “papira” s iznosima od početnih 20 eura do konačnih nešto manje od 500 eura po megawatsatu, u kojima je kao državna tvrtka po izravnom priznanju sudjelovao i HEP, do zadnje “afere” iz lipnja, kada je rasprodaja hrvatskog plina postala drski cirkus bez presedana, a zbog objavljene “nemogućnosti skladištenja” iz državnog HEP-a, iako je u Okolima počevši od 1. lipnja bilo prostora za skladištenje prosječnih dnevnih količina plina i do deset tjedana.
Ovom nizu valja dodati već ozbiljnu međunarodnu blamažu s Allianz mirovinskim fondom i njemačkom državom koja je reagirala zbog otvorenih pritisaka predsjednika Vlade Plenkovića na hrvatsku Allianz kompaniju, o čemu je mjesec dana nakon eksplicitnih objava u “Kreatori istine” pisao i Financial Times, te niz svjetskih, poglavito europskih medija.
Karakter državnog, odnosno Vladinog intervencionizma i otvorenog zastupanja Vujnovčevih interesa u svim sferama, uz to što se vidi u nedjelovanju Vladinih predstavnika u zaštiti nacionalnog interesa od PiS, Dalekovoda, preko HEP-a, INA-e, Petrokemije, do najave zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića da će mu Vlada podmiriti već načinjene troškove prema PPD-u od 50 milijuna eura po lihvarskoj cijeni plina uz prijetnju penala od 200 milijuna eura, a onda po tome i takve troškove u budućnosti, najbolje se može pratiti u odnosu Vlade Andreja Plenkovića prema Fortenovi i izravnom menadžiranju visokih državnih dužnosnika, otvoreno u interesu Pave Vujnovca i njegovih kompanija.
Naime, u gužvama koje je odmah po izbijanju “afere” s jeftinim plinom koncem lipnja, zagušila silovita politička intervencija Milanovića, s obraćanjem naciji oko VSOA, preko Izvanredne sjednice Hrvatskog sabora, pa redovne eskalacije sukoba Milanović -Plenković, pa Dodik na Hvaru, pa Skejini brkovi i HOS u Kninu, pa srpske poruke oko Oluje, do BBB u Ateni, a sve u jeku odmora, Vladini uredi su radili i borili se za “tvrtke sistemskog značaja”.
Tako su kvalificirali Fortenovu.
Ako se sjećate, upravo pod tim obrazloženjem, koje je većina u Hrvatskoj prihvatila tipujući na Plenkovićevu odgovornost i dotadašnju realnu nepovezivost s korupcijom, dijelom i zbog neomiljenosti Ivice Todorića i samoga stereotipa s puno utemeljenja o dugogodišnjem državnom pogodovanja tzv. tajkunima na čelu s njim, država je razvlastila Todorića i ozakonila upravljanje Agrokorom.
Plenkovića je većinska politička javnost tada kreditirala povjerenjem u dobroj vjeri.
Nakon teške međunarodne blamaže zbog pritisaka na Allianz, a prije toga izravnih intervencija Vlade preko ministarstva vanjskih i europskih poslova, gdje je državne interese u eliminaciji arapskog investitora i navodnih ruskih posrednih utjecaja zastupao državni tajnik Frane Matušić u korespodenciji s EK i tamošnjim tijelom, Stalnom skupinom za nadzor provođenja sankcija EU prema Rusiji, Matušić očito nije odmarao ni početkom kolovoza, pa se, potpuno izvan interesa javnosti u ime Vlade 8. kolovoza obraća Stalnoj skupini EK sa prijedlogom za odobrenje predviđenog restruktuiranja dijela duga Fortenove, obveznice VTB Bank u iznosu od 399.660.713,11 eura. To je dio duga koji je nastao prvotnim restruktuiranjem Agrokora, u okviru osigurane obveznice sa zalogom cijele kompanije Agrokor-Fortenova u iznosu od 1.157.000.000,00 (Da ne bi bilo zabune – milijarda i 157 milijuna eura), ugovorom sklopljenim 29. kolovoza 2019. godine, s podnescima o produženju prispjeća i uvijek novim, nepovoljnijim uvjetima financiranja, od 11.10.2019., zatim 18.3.2020., pa 29.9.2021. godine. Osiguranom obveznicom i zalogom cijele Fortenove raspolažu s navedenim udjelima ruska VTB Banka i američki HPS.
Matušić Stalnoj skupini predlaže, a na temelju zahtjeva Uprave Fortenove od 29. svibnja 2023. hrvatskom ministarstvu financija, odobrenje za nekoliko varijanti zamrzavanja obveza prema Rusima, a jedna od njih je i polog odgovarajućih Ciljanih dionica nizozemske tvrtke Yandex N.V i ciparske tvrtke Ozon Holdings, pri čemu je ova nizozemska tvrtka po svemu dostupnom – u ruskom vlasništvu.
U obrazloženju zahtjeva državni tajnik MVEP Matušić navodi “sistemski značaj” Fortenove, s udjelima kompanije u poljoprivredi, industriji, trgovini, te u socijalnoj strukturi zemlje, navodeći broj uposlenih.
Gledajući površno to pismo državnog tajnika Matušića, ne može čovjek ne reći – pa nije li obveza nacionalnih država i vlada pomagati svojim kompanijama, to svi rade!?
S druge strane, teško je ne uočiti i jednu drugu indikaciju, koja u normalnim okolnostima, da nije niza događaja i protagonista, ne bi bila bitna, ali u ovim već sada višegodišnjim operacijama izravnog saveza Vujnovčeve grupacije i Plenkovića s njemu bliskim ljudima, zanimljiva je koincidencija da se praktično stalno pojavljuju protagonisti s Hvara, iz Dubrovnika, uz notornu pozadinu braće Granić, Antuna Kovačeva na čelu NO HEP-a, kako u hrvatskim operacijama, tako i, izvan sumnje s utjecajem potpredsjednice Šuica u EK, također slučajno Dubrovkinje.
Je li to zanemarivo?
Hm, možda i jest, ali baš tolike slučajnosti uz Plenkovića i niz njegovih savjetnika do glavnog tajnika stranke Katičića koga je on postavio i njegove bliskosti s protagonistima teških afera, teško je zanemariti kad se procesi tako razvijaju i pogotovo s tako pravilnim i uvijek istim ishodima.
I u krugu ljudi čije se političko podrijetlo ne može izdvojiti iz niza životnih i karijernih poveznica tih ljudi kroz vrlo dugo razdoblje.
Ishodi su da država uvijek ostaje jako oštećena, da Vujnovac nezabilježeno u svijetu profitabilno posluje s državom izravno ili preko tih Plenkovićevih kadrova, da državne institucije, prije svih pravosudne i istražne “djeluju” i rade “izvide” mjesecima i godinama i da nitko nema pojma što su “izvidile” i uradile, usprkos tome što se u dijelu javnosti izvan ove poslovno-državne kontrole, pa i u institucijama vide desetine neupitnih dokaza o teškim kaznenim djelima, prema kojima su djela Miroslava Kutle konstrukcije, a Zdravka Mamića potpune besmislice. Kutle je godinama u bijegu zbog socijalnog prelijevanja novca iz Tiska splitskim tvrtkama uništenim efektima rata i izolacijom zbog srpske okupacije dijela Hrvatske, dok Sanader, čije sve javno poznate eventualne stvarne i medijsko-politički nabildane inkriminacije ispada prema javno potvrđenim “podvizima” Vujnovčeve grupe dijete koje se zaigralo i prisvojilo sladoled na ljetnoj žegi.
Ishod nakon radikalne državne intervencije u Agrokor, tvrtku “sistemskog značaja” je da je Agrokor-Fortenova žestoko financijski iscrpljen nevjerojatno lošim financijskim aranžmanom s HPS i VTB Bankom, krajnje štetnim odlukama Peruškove uprave i manjinske većine Pave Vujnovca, stalnim isisavanjem novca, u pravilu u korist Vujnovčevih i njemu partnerskih kompanija i da se nakon šest godina spašavanja – nalazi pred kolapsom i rasprodajom, koju presudno pod firmom “hrvatskog sistemskog interesa” kontrolira Vujnovčeva skupina, uz cijeli niz nevjerojatno bitnih strateških interesa zemlje.
A baš nitko ne zna kamo sve vode kraci te skupine, za koju po nastanku i ekspanziji moći oslonjene na izravna pogodovanja i Milanovićeve i Plenkovićevih vlada, s nizom ljudi koji su organski povezani s vladama i Vujnovčevom skupinom cijelo to vrijeme, te integrirani u sve spore države, od sigurnosne zajednice, preko pravosudnih institucija, agencija za nadzor, parlamentarnih stranaka do medija, teško bilo tko razuman i odgovoran smije isključiti vrlo, vrlo opasne utjecaje, nikako prijateljske i savezničke.
Zloćudnu dimenziju toj slutnji daje ponašanje aktualne administracije SAD prema tim procesima, a još više Plenkovićev odnos prema Amerikancima vrlo vidljiv preko nedavnih recentnih javnih postupaka.
Uz to, ishod cijelog tog procesa je i činjenica da su savjetničke grupe i posredni, izravni i neizravni, upravitelji, uzeli stotine milijuna eura naknada za svoju stručnost i rezultate “spašavanja”.
Teško je izbjeći mogući realni zaključak da je Plenković sedam godina nakon što je opravdano i racionalno upozorio konvenciju HDZ-a da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka, danas, ne samo stranku, nego kadrovskom slagalicom i koristeći krizno okruženje i psihologiju u javnosti, taocem učinio cijelu Hrvatsku.
Naime, nakon što je netko, a to nije mogao nitko izvan utjecaja i ljudi ondašnjeg HDZ-a, tjekom zadnje godine predsjedničkog mandata od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović načinio posve dezorjentiranu političku kreaturu nesposobnu za koliko toliko artikulirano bilo kakvo javno djelovanje, kamo li za ulogu predsjednice Republike, koju je u prvim godinama mandata pristojno obnašala, vrlo skupom kombiniranom lijevo-desnom operacijom u medijima i politici, uskrsnuo je Milanović i dospio na čelo Republike.
Slijedila je operacija već tada jasnog izravnog preuzimanja države od strane Vujnovčeve grupacije preko Domovinskog pokreta, pri čemu je suprotnost toj operaciji bio upravo Andrej Plenković, gdje se nakon eliminacije HDZ-a sa zahtjevom “HDZ da, Plenković ne” računalo na bezličnu Bernardićevu skupinu i preuzimanje ministarstava gospodarstva, europskih fondova, poljoprivrede i financija.
Na prošlim parlamentarnim izborima, Plenković je kreditiran povjerenjem kao najsigurniji izbor koji neće dopustiti Vujnovčevoj grupaciji, preuzimanje Hrvatske.
Danas im je upravo on ključno uporište a za par mjeseci ulazimo u izbornu godinu.
Crodex.net
