Dok medijski stožeri “propašću sezone” pokušavaju opravdati vlastite apokaliptične narative, Nenad Bakić razotkriva dublji problem – mentalitet u kojem turizam više nije tržišna djelatnost tisuća pojedinaca, već kolektivni projekt nacije, gotovo svetinja. U analizi koja udara ravno u srž, Bakić upozorava da upravo oni koji galame o “fašizmu” najviše promiču njegove stvarne korijene – korporatizam, podjarmljivanje pojedinca i kult “zajedničkog cilja”.
Donosimo njegovu objavu u cijelosti:
HRVATSKI TURIZAM I FAŠIZAM
Turizam i navodni fašizam su trenutno glavne dvije teme nacije. Zanimljvo je da oni koji nameću navodno grupnu ‘krivnju’ posjetitelja Thompsonovih koncerata i ljubitelja njegovih pjesama (pa su i skovali naziv ‘Thompsonovci’, to bi valjda trebala biti neka glupava etiketa kao i ‘antivakseri’) su često isti oni koji stalno dreče o ‘propasti turizma’ i bili su ‘ostanidomaši’ i koronaši općenito. A uglavnom nisu svjesni kako je nametanje kolektivističkih tema zapravo pravi put u fašizam.
U Hrvatskoj se često ponašamo kao da je turizam neki zajednički projekt cijelog naroda. Pitanja poput “hoće li sezona uspjeti”, “jesu li cijene previsoke” ili “što bi turizam trebao raditi” postavljaju se kao da postoji jedan “turizam” koji ima jedinstveni cilj i strategiju. No u stvarnosti, turizam čine deseci tisuća malih, srednjih i velikih poduzetnika koji svaki za sebe donosi poslovne odluke – koliko će naplatiti, hoće li otvoriti apartman, kakvu će uslugu nuditi, i slično.
Pa je tu onda i ‘zabrinutost’ zbog ‘cijene kuglice’ ili prenošenje Facebook statusa koji je objavila razočarana turistica iz Prijedora ‘jer su cijene previsoke’, a nitko ne piše kako su redovi najduži pred slastičarnicama s najskupljom kuglicom
Kad se o turizmu govori kao o nečemu što bi “svi zajedno” trebali usmjeravati i usklađivati, to više nije tržišna logika, nego kolektivistički pogled, koji podsjeća na KORPORATIZAM – sustav u kojem država upravlja društvom tako da različite struke i sektori (poput turizma) djeluju kao organi jednog državnog tijela. Tako je ‘uloga’ poslodavaca da daju punu zaposlenost, ‘uloga’ radnika da rade i mašu državnim zastavicama, ‘uloga’ industrijskih sektora da igraju svoju ‘stratešku ulogu’ itd.
Tako ‘turizam’ ima ‘ulogu’ da ‘sezona uspije’ što svaki dan naglašavaju, ili na propast upozoravaju (a često se zapravo nadaju) vrijedni novinari.
A važno je razumjeti da je korporatizam srž fašističke ideologije. U fašizmu, država je iznad pojedinca, a svaki sektor društva ima svoju “ulogu” u službi zajedničkog cilja koji određuje vlast. Nema prostora za individualnu slobodu i tržišnu konkurenciju, jer se sve podređuje “općem interesu”.
Ovakav način razmišljanja u Hrvatskoj nije slučajan. On dolazi iz mentaliteta koji nikad nije do kraja izašao iz socijalizma. U bivšem sustavu sve je bilo zajedničko, tržište je bilo potisnuto, a država je određivala tko što smije, koliko vrijedi i kada se nešto “uspjelo”. Iako je Hrvatska danas formalno tržišna ekonomija, mnogi su umovi i dalje oblikovani starim kolektivističkim pogledom, pa i dalje razmišljaju u terminima “našeg turizma”, “naše sezone”, “naših cijena”, tj. NAŠEVANJE općenito.
Takvo razmišljanje – iako često dolazi iz dobre namjere – otvara vrata opasnoj logici gdje sloboda pojedinca gubi smisao pred kolektivnim ciljevima. A to je upravo ono što povezuje socijalizam i fašizam – dva lica istog kolektivističkog novčića.
Tako da prestanimo s time kako ‘turizam’ treba ovo ili ono – ako vjerujete u neke poduzetnike u turizmu, kupite njihove dionice, ako ne – izađite iz mirovinskih fondova koji ih imaju puno, kupite apartman, odite na ljetovanje u Albaniju – bilo što, ali individualno. I ne zaboravimo da se 99% medijskih objava zadnjih 10 godina bavi ‘propašću turizma’, i nadležni novinari se nadaju da će jedna ‘sezona’ biti 10% slabija i onda će ‘biti u pravu’. Neki su već i ostarili na tom svom samoproglašenom zadatku: ‘Ako me se sete – sete!’
Izvor:Nenad Bakić
