Šokiran razinom neznanja i nelogičnosti koje izlaze iz usta/prstiju ”pro-abortera” , poznati aktivist , poduzetnik i vjeroučitelj Ivan Pokupec nekoliko idućih dana – do kraja kampanje 40 dana za život – posvetiti će dekonstrukciji njihovih gluposti koje često papagajski ponavljaju i majke s djecom na profilnim slikama, bake slikane s unucima ispred oltara…
Pritom se neće služiti religijskim/duhovnim argumentima, već znanošću i – jednostavnom logikom.
Njegove objave donosimo u nastavku:
DEKONSTRUKCIJA PRIGLUPIH FEMINISTIČKIH “ARGUMENATA”
“Žena ima pravo raditi sa svojim tijelom što god želi.”
Ima. Istinabog, da dođe k ortopedu i kaže da želi da joj odrežu ruku, vjerojatno bi završila na psihijatriji. Ali kad dođe k ginekologu i kaže da želi da joj izreže dijete iz trbuha, onda je junakinja ženskih “prava”.
U svakom slučaju, dijete NIJE tijelo svoje majke, već tijelo druge osobe. Sa svojim DNK, rukama i nogama, organima, otkucajima srca… U otprilike polovici slučajeva, različitog spola od majke.
Da, imaš pravo raditi sa svojim tijelom što god hoćeš. Ako preuzmeš odgovornost za posljedice.
Ne i s tuđim, bez posljedica.
“Žena ima pravo na izbor hoće li roditi.”
Ima – prije začeća, koje je početak ljudskog života. Ako joj netko silom oduzme taj izbor, treba biti DRAKONSKI kažnjen, višedesetljetnom robijom. No jednom kada so začeća dođe, pravo na život dobiva prvenstvo pred svakim drugim pravom. Ubojstvo ne smije biti stvar izbora. Kada bi bilo, ulicama bi tekle rijeke krvi.
Kada je začećem postala majka, pravo na izbor koji ona ima jest: zadržati dijete ili dati ga na posvajanje. Do tada, djetetovo pravo na život je iznad prava na ikakav izbor. A kamoli na izbor ubojstva kao rješenja neugodne situacije.
“Pro-liferi se miješaju u tuđe živote.”
Apsolutno. S ciljem da osiguraju djetetovo ostvarenje prava na život, pomažući njegovoj majci, ocu, braći… da se stvore uvjeti za njegovo rođenje i napredak. Kao i uvijek kada nekome prijeti opasnost, naša je moralna dužnost umiješati se i obraniti ga.
Ako manijak zamahne prema vama s mesarskim nožem i netko ga uhvati za ruku, ukoliko ste iole normalni, nećete ga otjerati riječima: “Ne miješaj se u moj život”. Već ćete mu biti zahvalni što vam je spasio život.
Zašto biste, ako ste iole normalni, otjerali nekoga tko pokušava od usmrćivanja spasiti vaše dijete?
Izvor:Ivan Pokupec
