Rapalski ugovor, potpisan 12. studenoga 1920. u talijanskom Rapallu, jedan je od najsramotnijih čina političke trgovine u povijesti hrvatskog naroda. Bez ikakvog hrvatskog predstavništva, bez volje hrvatskog naroda, hrvatski teritorij – krvavo stečen, povijesno utemeljen i etnički većinski – podijeljen je između talijanskih imperijalista i velikosrpskih ambicija koje su dominirale Kraljevinom SHS.
Pregovore su vodila tri Talijana, jedan ORJUNA-š i dva Srbina: Milenko Vesnić, Kosta Stojanović, Ante Trumbić, Hrvat koji je u tom trenutku služio tuđim interesima. Nakon dovršenih zadataka na mirovnim pregovorima u ulozi šefa diplomacije Kraljevstva SHS, nakon nesretnog »Rapalla«, Trumbić podnosi ostavku na ministarski položaj i vraća se svojevoljno među obične hrvatske smrtnike. Suočava se s nedaćama i poniženjima koje proživljava njegov narod. Sve jasnije se udaljava ne samo od režima i sustava nego i od vlastitih mladenačkih zabluda. Kao »jedan od ʽočeva’ jugoslavenske države«, »sve se više odmicao od svoga čeda«.
S talijanske strane: Giolitti, Sforza i Bonomi – zastupnici talijanskog imperijalizma koji su hladno preuzeli dijelove hrvatskog teritorija kao ratni plijen. Tim sramotnim ugovorom Italiji su predani Trst, Gorica, Gradiška, dio Kranjske, gotovo cijela Istra, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža. Na hrvatskoj zemlji, bez da je itko iz Hrvatske imao pravo glasa, stvorena je iz ničega tzv. Slobodna Država Rijeka – umjetna tvorevina, stvorena da se umiri talijanska pohlepa. Ni hrvatski narod ni njegovi legitimni predstavnici nisu ikada imali priliku očitovati se o ovom skandaloznom ugovoru. Narodna skupština ga nikada nije ni raspravljala. Umjesto toga, 26. lipnja 1921., ozakonjen je protuzakonito, iza zatvorenih vrata, bez ikakve parlamentarne procedure. Godinu dana kasnije, srpski kralj osobno je stavio pečat na ovu izdaju hrvatskih interesa. Rapalski ugovor nije bio samo međunarodni dokument – bio je udarac nožem u leđa hrvatskom narodu.
Bio je to čin veleizdaje u režiji beogradske politike, koja je hrvatske zemlje koristila kao pregovaračku valutu kako bi se učvrstila vlast i teritorij srpske dominacije. Hrvatska je ponižena, opljačkana i razrezana, a sve pod krinkom “jugoslavenskog zajedništva”, koje je služilo isključivo kao maska za srpsku hegemoniju i talijanski ekspanzionizam.
Rapallo ostaje simbol terora nad Hrvatskom u Kraljevini SHS – države koja se predstavljala kao zajednička, a djelovala kao zatvorski sustav za hrvatske narodne težnje.
Izvor:Robert Špehar
