Katolička Crkva jasno nas uči o tome postoje djela koja se nikada ne smiju činiti, bez obzira na okolnosti. O tome je opširno pisao papa Ivan Pavao II u svojoj enciklici Veritatis splendor
Kuriozitet je činjenica da je bivša Kongregacija za nauk vjere svojedobno istraživala sadašnjeg pročelnika Dikasterija za nauk vjere Victora Manuela Fernándeza zbog optužbi da ne dijeli nauk Crkve o homoseksualnosti. Njegovi suspektni stavovi došli su do izražaja u nedavno objavljenoj deklaraciji Fiducia Supplicans koja dopušta blagoslov homoseksualnih parova i na mala vrata uvodi homoseksualnu i genderističku ideologiju u Katoličku Crkvu. Fernández je napisao i mnoge dijelove sporne apostolske pobudnice Amoris Laetitia.
U međuvremenu, nakon što su brojni biskupi i kardinali istupili protiv deklaracije Fiducia Supplicans (u nas treba istaknuti tek umirovljenog biskupa Ratka Perića, dok svi ostali biskupi mudro šute, zaboravljajući valjda onu da će kamenje progovoriti…), i kardinal Robert Sarah, bivši prefekt Kongregacija za bogoštvolje izdao je izjavu u kojoj hvali afričke biskupe „čije odluke i čvrsto protivljenje Fiducia Supplican dijelim i činim svojima“.
Sarah je dodao da se odbijanjem deklaracije Dikasterija za nauk vjere „ne suprotstavljamo papi Franji, ali se čvrsto i radikalno suprotstavljamo herezi koja ozbiljno potkopava Crkvu”. Kardinal Sarah rekao je da su neki biskupi iskoristili izjavu Vatikana, „sijajući sumnju i sablazan u dušama vjernika tvrdeći da blagoslivljaju homoseksualne zajednice kao da su legitimne”. Pojašnjenje koje je izdao Vatikan „nije bilo u stanju ispraviti te pogrješke“, dodao je kardinal, i zapravo je „svojim nedostatkom jasnoće samo pojačalo zbunjenost koja vlada u srcima“.
Kardinal Sarah istaknuo je da jedini pravi temelj za pastoral homoseksualnih osoba mora biti utemeljen na vodstvu Svetoga pisma i predaje Crkve. Vodstvo Svetoga pisma i predaja Crkve, međutim, ne dotiču se previše Victora Fernándeza.
Protukatolički perverznjaci
Protukatolički stavovi kardinala Fernándeza zapravo nisu novost. Nedavno se dio katoličkih medija raspisao o njegovoj knjizi iz 1998. pod naslovom Mistična strast: duhovnost i senzualnost. Već u toj knjizi relativizira se nemoralna priroda homoseksualnosti.
Posebno su sporna poglavlja te knjige 7, 8 i 9 sa sljedećim naslovima: Muški i ženski orgazam, Put do orgazma i Bog u orgazmu para. Fernández piše seksualno eksplicitnim jezikom o činu i završetku spolnog odnosa te se pita pojavljuju li se posebnosti muškaraca i žena u orgazmu na neki način i u mističnom odnosu s Bogom.
Tyler Arnold u članku za Catholic News Agency piše da knjiga (čiji su sporni dijelovi objavljeni na više katoličkih internetskih stranica) prikazuje imaginarnu senzualnu interakciju između Krista i tinejdžera, povezuje ljudski orgazam s božanskom intimnošću i govori o nedopuštenim seksualnim aktivnostima koje se izvode na način „bez osjećaja krivnje i bez gubitka Božje milosti ili iskustva njegove ljubavi“. U sedmom poglavlju knjige, Fernández se bavi temom pornografije i seksualnog uzbuđenja, govoreći da „ženu (…) manje od muškarca privlači gledanje fotografija koje sadrže nasilne seksualne scene, slike orgija itd. To ne znači da ona osjeća manje uzbuđenje od hardcore pornografije, nego manje uživa i cijeni ju“.
U tekstu se dalje raspravlja o „mogućnosti postizanja neke vrste ispunjavajućeg orgazma u našem odnosu s Bogom, koji ne podrazumijeva toliko fizičke promjene, već jednostavno da Bog uspije dotaknuti duševno-tjelesni centar zadovoljstva“. U šestom poglavlju knjiga opisuje „iskustvo ljubavi, strastveni susret s Isusom, o kojem mi je pričala šesnaestogodišnja tinejdžerica“. Tekst govori o susretu s Kristom na Galilejskom jezeru dok se kupa i leži u pijesku. Uključuje poduži opis ljubljenja i milovanja njegova tijela od glave do pete dok Blažena Majka stoji pored i s odobravanjem dopušta da se susret dogodi.
Izjednačavajući „užitak orgazma“ s duhovnim savršenstvom i blaženstvom, Fernández piše da „užitak orgazma pregled prekrasnog festivala ljubavi koji je raj. Jer ništa ne predviđa nebo bolje od djela milosrđa”. U knjizi se izbjegava bilo kakvo spominjanje grješne prirode mastrubacije. Umjesto toga, Fernández je izjavio da je masturbacija oblik seksa koji nema „najdragocjeniju svrhu“, ali nije spomenuo njezinu nemoralnu prirodu.
Komentirajući ovaj tekst, bivši nuncij nadbiskup Carlo Maria Viganò pozvao je švicarsku gardu da „uhite ove heretičke perverznjake”.
Ovo, međutim, nije prvi put da se Fernández suočio s opravdanim optužbama zbog seksualno eksplicitnih tekstova. Prošle godine ponovno je izašla njegova ranija knjiga iz 1995. Heal Me With Your Mouth: The Art of Kissing koja također sadrži erotske teme. Pročelnik dikasterija za nauk vjere brani i tu knjigu ističući da je to „kateheza za tinejdžere“, a ne teološka knjiga.
Fernández je nedavno, suočen s prozivkama, komentirajući knjigu o orgazmu rekao: „Sigurno ne bih to napisao sada“. Dodao je da je knjigu sa seksualnom tematikom otkazao nedugo nakon njezina objavljivanja i „nikada nije dopustio ponovno tiskanje“. Dodao je da ju je napisao za mlade parove „koji su željeli bolje razumjeti duhovno značenje svojih veza“, ali su tada shvatili da bi se „mogla krivo protumačiti“. Pročelnik Dikasterija za nauk vjere pravda se, među ostalim, i time kako je u vrijeme objavljivanja bio mlad. Imao je samo trideset i dvije godine…
Što ćemo sresti na neistraženim cestama?
Ovdje, međutim, nije kraj perverzijama. I njegovu stavovi o kontracepciji su protukatolički. Tako je 2006. ustvrdio da je u nekim situacijama korištenje kondoma… „čak moralna obveza u braku“. Ovaj narativ je potpuno u skladu s onim što je predstavila Papinska akademija za život pod vodstvom nadbiskupa Vincenza Paglija, kojeg je papa Franjo postavio za voditelja Akademije. Victor Manuel Fernández objavio je članak o kontracepciji 2006. godine u teološkom časopisu Revista Teología. Tada je bio prorektor Argentinskog katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu.
U članku pokušava opravdati korištenje kontracepcije u braku. U skladu s time piše: „Postoji i slučaj seksualne apstinencije, koji je u suprotnosti s kršćanskom hijerarhijom vrijednosti okrunjenom ljubavlju. Na primjer, ne možemo zatvoriti oči pred poteškoćama s kojima se žena suočava kada vidi da je obiteljska stabilnost ugrožena nametanjem apstinencije njezinom suprugu koji nije praktični vjernik. U ovom slučaju, kruto odbijanje korištenja bilo kakvog kondoma rezultiralo bi poštivanjem vanjskog pravila koje bi imalo prednost pred ozbiljnom obvezom da se osigura ljubavno zajedništvo i bračna stabilnost koje ljubav neposredno zahtijeva“.
Katolička Crkva jasno nas uči o tome postoje djela koja se nikada ne smiju činiti, bez obzira na okolnosti. O tome je opširno pisao Ivan Pavao II u svojoj enciklici Veritatis splendor. Takva djela uključuju kontracepciju unutar braka: njezina uporaba je sama po sebi zla i stoga neprihvatljiva bez obzira na okolnosti. O tome je pisao Pio XI. u enciklici Casti connubi, Pavao VI. u enciklici Humane vitae i Ivan Pavao II. u brojnim dokumentima. Međutim, prema Fernándezu, kontracepcija nije uvijek zla sama po sebi, a njezina uporaba može biti čak i moralna obveza, sve dok je u službi „bračne ljubavi“. Ovo stajalište temelji se na tzv. relacijskoj etici, gdje se priznaje da je najvažnija izgradnja odnosa među supružnicima, a ne objektivne moralne norme.
Spomenuli smo predsjednika Papinske akademije za život. Papa Franjo je, naime, 2016. obnovio Papinsku akademiju za život, ustanovu koju je osnovao Ivan Pavao II. kako bi obranio nauk Crkve o obitelji. Papa je nadbiskupa Vicenza pAgliju imenovao predsjednikom Akademije. On je prethodno bio biskup u biskupiji Terni-Narni-Amelia. Tijekom njegova mandata u gradskoj katedrali osvanula je freska s prikazom Krista kako odvlači grješnike u nebo. Oni su goli, a neki od njih bili su prikazani kao homoseksualci koji se ljube s drugima. Na jednom od aktova nalazi se i lik nadbiskupa Paglija. U 2021. Akademija je organizirala višednevni simpozij posvećen bioetičkim temama. Godine 2022. objavljena je knjiga s radovima s ovog simpozija pod nazivom Teološka etika života. Tu je, među ostalim, postavljena teza o dopuštenosti kontracepcije u braku. Iako su knjigu oštro kritizirali mnogi katolički publicisti, Akademija ju je žestoko branila. Sam je nadbiskup Paglia sugerirao da bi Franjo mogao promijeniti nauk Crkve o kontracepciji. Na pitanje o ovome izdanju, papa je rekao da je teologija traženje novih putova…
I nakon nedavne objave sporne deklaracije, papa Franjo upozorio je na „nefleksibilne ideološke pozicije” koje mogu spriječiti Crkvu da vidi stvarnost i krene naprijed. „Ostanimo budni protiv krutih ideoloških pozicija koje nas često, pod krinkom dobrih namjera, odvajaju od stvarnosti i onemogućuju nam da idemo naprijed“, poručio je. „Pozvani smo, umjesto toga, krenuti i putovati, poput mudraca, slijedeći svjetlo koje nas uvijek želi voditi dalje, ponekad neistraženim stazama i novim cestama”.
Bit će da su te neistražene ceste vrlo široke i inkluzivne pa na njima možemo pronaći opravdavanje homoseksualizma, kontracepcije, a sutra vjerojatno i abortusa. Žaba se polako kuha dok se ne bude skuhana.
Izvor: Davor Dijanović / HKV
