Kada kažemo industrijski kolaps normalno ne govorimo o Hrvatskoj koja je kolaps imala u 90tim ili Italiji koja ga je imala kasnije nego Njemačkoj. Za taj kolaps kao i ostale je odgovorna politika vodstva EU ili preciznije sankcije Rusiji.
Praktički odmah nakon početka ruske invazije Ukrajine smo naveli da će pobjednici ovog rata biti ajatolasi sadizma. Mi nismo samo uzeli tu titulu izmišljenu još prije 10 godina i bez navođenja imena ih spominjali nego smo ih konkretno imenovali. Tada smo konkretno spomenuli Ursulu von der Leyen i Fransa Timmermansa.
Tu smo se bili pozvali na izjavu Ursule von der Leyen :„Mi moramo postati neovisni od ruskog plina, ugljena i nafte. Što brže pređemo na obnovljivu energiju i hidrogen brže ćemo postati stvarno neovisni i gospodari našeg energetskog sustava” i sličnu Timmermansa.
Potom smo u svibnju podržali pozicije SAD-a i Mađarske da se ne uvede embargo na rusku naftu i plin, ali… Da li ste gledali film Idiocracy ? Ukratko Europska unija je nastavila po svom dokazujući da je idiokracija, da kod nje odlično funkcionira negativna selekcija.
To da je Europska unija idiokracija nam je sada i službeno ukazao Leibinz-Institut fur Wirtschaftsforschung Halle. Riječ je o jednom od glavnih ekonomskih instututa Njemačke koji je izašao s analizom posljedica zabrane uvoza ruskog plina po industriju.
Analiza je napisana 10. studenog ,a napravljena je na osnovu podataka iz Njemačke industrije. Sve što sljedeće navodimo je napisano u toj analizi:
„Pri pisanju analize korišteni su podaci za 300 proizvoda za čiju proizvodnju se trošilo 310 terawatt sati godišnje. Kako cjelokupna Njemačka industrija troši 350 terawatt sati godišnje na podatke koje smo obrađivali otpada 89 % svekupne potrošnje energije. Prodajne podatke smo imali 286 od 300 navedenih proizvoda i njihova godišnja prodaja je iznosila 771 milijardu eura.
U analizi ćemo uzeti kao primjer da se cijena plina u između razdoblju 2015-17 i 2022 učetverostručila. Prosječno gledajući to bi trebalo dovesti do porasta cijena industrijskih proizvoda od 12 %. Govorimo ovdje prosječno pošto se za proizvodnju dijela proizvoda koristi više plina nego drugih. Time želimo reći da je prije svega u kemijskoj industrija povećanje cijene energije dovelo do povećanja cijena proizvoda za više od 100 %.
Na kraju se u analizi predlaže Njemačkoj da obustavi proizvodnju jeftinijih proizvoda i zamjeni ih uvoznima kako bi uštedila na plinu”.
Sada ponovno trebamo naglasiti kako je riječ o gospodarskoj analizi koja se bavi industrijom. Time želimo naglasiti da ona ne uzima u obzir društvene posljedice !?
Realno gledajući analiza Leibinz-Institut fur Wirtschaftsforschung Halle samo potvrđuje ono što smo znali i što se događa Europi. ”European round table for industry” je tako u listopadu pisao Ursuli von der Leyen u gubitku kompetitivnosti europske industrije zbog visokih cijena energije. Oni traže državne, europske pomoći kako bi preživjeli visoke cijene energije i da se ukine europski ekološki porez na plin i naftu.
Dok ta pomoć ne dođe, ako ikada i dođe europska industrija se na inovativne načine pokušava spasiti. Renault je tako promjenio način bojanja automobila, DS Smith koji proizvodi i u Hrvatskoj je naredio tvornicama da smanje potrošnju plina 15 %, Valeo smanjuje 20 % potrošnju plina,…
Posebnu zanimljivost ovog pokušaja spašavanja proizvodnje nam daruju Volkswagen, Bayer i Saint-Gobain. Volkwagen je odlučio koristiti ugljen u proizvodnom procesu, Bayer naftu dok je Saint-Gobain potpuno ugasio grijanje za radnike (radna temperatura 8 stupnjeva).
Rezultat ove situacije je da Europa postaje industrijska pustinja iz koje svi koji mogu bježe. Volkwagen, Mercedes, BMW; Bayer, BASF i drugi su počeli prebacivati proizvodnju u SAD.
Pitanje svi pitanja je da li će što uopće ostati od europske industrije i da li ćemo živjeti kao “raju” ?
Izvor:Hladna istina
