Rat u Ukrajini, “žitnici Europe”, rezultirat će novim, teškim udarom na lanac opskrbe hranom i neizbježni rast cijena, tvrdi se u analizi konzultantske kuće Smarter, specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju. U trenutku kad su cijene hrane na najvišoj razini u zadnjih deset godina, i sama najava rata u Ukrajini, od početka godine, dodatno je utjecala na rast cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda pšenice i kukuruza.
Rusija je najveći svjetski izvoznik pšenice, sa više od 18 posto međunarodnog izvoza.
U 2019. godini Rusija i Ukrajina zajedno su izvezle više od četvrtine (25,4 posto) svjetske pšenice, prema Opservatoriji ekonomske složenosti (OEC).
Pšenica je druga po proizvodnji žitarica u svijetu, nakon kukuruza. Ljudi su je stoljećima uzgajali i neophodna je za pravljenje kruha, tjestenine i drugih osnovnih namirnica.
S obzirom na agresiju Rusije na Ukrajinu, protok pšenice i žitarica bi mogao biti poremećen. Ekonomske sankcije ili vojna akcija mogle bi imati značajan utjecaj na cijenu hrane dok uvoznici traže alternative.
Egipat, Turska i Bangladeš su 2019. kupili više od polovine ruske pšenice.
Egipat je najveći svjetski uvoznik pšenice. Godišnje troši više od četiri milijarde dolara da prehrani svojih više od 100 miliona stanovnika.
Zajedno, Rusija i Ukrajina pokrivaju više od 70 posto uvozne potražnje Egipta za pšenicom.
Turska je također veliki potrošač ruske i ukrajinske pšenice sa 74 posto uvoza, u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara, iz te dvije zemlje u 2019.
U sezoni 2021-22, Turska je bila najveći kupac ruske pšenice, kupivši 4,5 miliona metričkih tona do 30. prosinca 2021. Egipat je kupio 3,2 miliona metričkih tona od Rusije u istom periodu.
Rusija: Najveći svjetski izvoznik pšenice
Početkom 1980-ih, kukuruz i pšenica su činili dvije trećine američkog izvoza u SSSR.
Godine 1985. SSSR je uvezao ogromnih 55 miliona metričkih tona pšenice.
Sada je Rusija postala najveći izvoznik pšenice u svijetu.
U 2001. godini izvoz iz Rusije činio je samo jedan posto svjetskog izvoza pšenice. To je poraslo na rekordnih 26,4 posto u 2018.
Nakon raspada SSSR-a, vlada je uklonila barijere u poslovanju omogućavajući poljoprivrednicima da prodru na globalno tržište, kao i da ulažu u poljoprivrednu tehnologiju.
Gradnja luka i devalvacija rublje također su doprinijeli da Rusija dobije ogroman udio u prodaji pšenice.
Danas Rusija isporučuje više od 18 posto svjetske opskrbe, a slijede je SAD (16 posto), Kanada (14 posto), Francuska (10 posto) i Ukrajina (sedam posto).
Ukrajina: Peti najveći svjetski izvoznik pšenice
Ukrajina je peti najveći izvoznik pšenice, sa sedam posto globalne prodaje u 2019.
Smatra se žitnicom Evrope, 71 posto ukrajinske zemlje je poljoprivredno. Također je dom za četvrtinu svjetske ‘crne zemlje’, ili černozema, koji je veoma plodan.
Pšenica je povezana sa bolnom povijesti Ukrajine.
Godine 1932., Holodomor ili Velika glad, u kojoj su milioni Ukrajinaca umrli od gladi, bio je rezultat smrtonosnih političkih odluka Josifa Staljina da kolektivizira poljoprivredu i konfiscira zemlju poljoprivrednika.
U ratu, tokovi pšenice i žitarica mogli bi biti pogođeni, jer se 95 posto ukrajinskog izvoza pšenice transportiralo preko Crnog mora 2020. godine.
Budući da su cijene hrane već visoke zbog inflacije, uvoznici bi mogli tražiti alternative.
Crno more je ključna regija za Moskvu. Prema Carnegie Endowment for International Peace, think-tanku sa sjedištem u Washingtonu fokusiranom na geopolitiku, to bi omogućilo Rusiji da zaštiti trgovinske veze s evropskim tržištima, poveća zavisnost južne Evrope o ruskoj nafti i plinu, te da djeluje kao sigurnosna tampon zona.
Utjecaj na Hrvatsku
Nova situacija i rat u Ukrajini već sada stvaraju ogroman pritisak na svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda što će se, ako se sukob nastavi, samo dodatno pojačavati. Stoga je ovo trenutak kad Hrvatska mora povući poteze i donijeti mjere kako bi kroz vlastitu poljoprivrednu proizvodnju uspjela ublažiti novi udar na cijene. Samo dovoljne količine proizvedenih žitarica, uljarica i drugih kultura te dobre cijene mogu donijeti stabilnost na tržištu poljoprivrednih roba, zbog čega je važno sjetvu i proizvodnju održati na visokoj razini. Hrvatska je u proizvodnji žitarica i uljarica višestruko samodostatna, a sad bi trebalo ustrajati na boljem čuvanju sirovina koje dobivaju na cijeni i staviti ih u funkciju prehrambene suverenosti povezujući ih sa stočarskim sektorom, što kontinuirano spominjemo prethodnih godina.
Poremećaji na tržištu hrane ponovno otvaraju pitanje niske razine hrvatske samodostatnosti u brojnim proizvodnjama, naročito u proizvodnji mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, voća i povrća, stočne hrane, ali i mnogobrojnih proizvoda na bazi žitarica, od brašna do kruha i drugih pekarskih proizvoda, tjestenine, te drugih najrazličitijih proizvoda koji se svakodnevno koriste za prehranu stanovništva. U svim tim proizvodima imamo šansu povećati proizvodnju i osigurati veću sigurnost u opskrbi stanovništva neophodnom hranom.
