U posljednje dvije godine – pod krinkom komunikacijske strategije Covid-19 – Britanska vlada je konstantno psihološki bombardirala vlastite građane pretjeranim širenjem straha
Kako donosi britanski The Spectator teško tko može zaboraviti stalne slike tijekom pandemije koje upozoravaju ljude da ostanu kod kuće kako bi ‘spasili živote’, studentima kojima se govori da bi kršenje pravila bilo ‘ubijanje njihove bake’ ili kampanju ‘Pogledaj ga u oči’, koja je pokazala pacijente s Covidom u bolnici noseći masku za kisik, moleći ljude da nikada ne krše pravila i da drže ‘sigurnu udaljenost’ od drugih. Čak i sada, dok broj slučajeva Covida i dalje pada, okruženi smo jumbo plakatima koji prikazuju crne Covid čestice koje vise u zraku poput dima, obavijajući ljude koji se bave svakodnevnim životom.
Posljedice ove neviđene državne kampanje bile su vidljive posvuda. Tako se sjećamo jadne starice na ulici paralizirane strahom od mogućnosti da ju zaraze, pa juri na drugu stranu ceste kako bi izbjegla da netko ide istim putem kao i ona. Ovakve vrste ponašanja su proizvod intenzivne vladine kampanje koju su osmislili znanstvenici a sve kako bi nas ‘potaknuli’ na poštivanje ograničenja Covid-19 i naknadnog uvođenja cjepiva.
Ljudska bića provode 99 posto svog vremena na automatskom pilotu, donoseći odluke iz trenutka u trenutak bez svjesnog razmišljanja što nam zorno pokazuje i ovaj video ispod teksta:
Iako je to kognitivno učinkovito, također nas čini ranjivima na poticaje koji mogu oblikovati naše postupke, a da mi to ne znamo. Znanstvenici imaju na raspolaganju niz tehnika (kao što je opisano u izvješću Ureda kabineta i Instituta za vladu ‘Mindspace’ objavljenom 2010.) i mnoge od njih su utkane u kampanju za razmjenu poruka Covid-19.
No, tri posebne intervencije tijekom pandemije izazivaju velike etičke brige: inflacija straha, izjednačavanje usklađenosti s vrlinom i poticanje pritiska vršnjaka da se prilagode. Korištenje tih prikrivenih psiholoških strategija krši osnovna etička načela psihološke prakse.
Može se tvrditi da civilizirano društvo ne bi trebalo strateški plašiti i sramotiti. Ovo namjerno stvaranje straha nalikuje taktici koju koriste režimi za uklanjanje uvjerenja i ponašanja za koje država misli da su devijantna.
A kolateralna šteta povezana s ovim metodama je znatna. Vjerojatno je da je inflacija straha mogla značajno pridonijeti povećanju smrtnosti od ostalih bolesti (ne-Covida) zabilježenih tijekom pandemije.
Drugo, znanstvenici su rutinski kršili osnovne vrijednosti etičke prakse: potrebu za dobivanjem informiranog pristanka primatelja prije pružanja medicinske ili psihološke intervencije. Profesor David Halpern (izvršni direktor BIT-a i član Sagea) bio je koautor dokumenta ‘Mindspace’ iz 2010. koji eksplicitno prepoznaje značajne etičke dileme povezane s ‘poticajima’ koji podsvjesno djeluju na njihove mete. U izvješću je tada navedeno da ‘kreatori politike koji žele koristiti ove alate… trebaju odobrenje javnosti da to učine’. Još se nije pokušalo dobiti dopuštenje javnosti za korištenje ovih psiholoških intervencija.
Pokušaji psihologa i znanstvenika da opravdaju korištenje ‘poticaja’ do danas su bili neadekvatni i neiskreni. Britansko psihološko društvo (BPS) – formalni čuvari etičke psihološke prakse u Ujedinjenom Kraljevstvu – kada je dovedena u pitanje moralnost tih prikrivenih psiholoških strategija, tvrdilo je da su članovi uključeni u te prakse bili izuzeti od traženja pristanka jer su djelovali s društvenom odgovornošću.
Besmisao covid potvrda
Kad se upozoravalo kako bi trebalo testirati i cijepljene i necijepljene koji rade sa starijima i teško bolesnima, izgovor je bio kako će se napraviti pilot istraživanje, koje će dokazati kako cijepljeni ne šire zarazu. I što je taj pilot dokazao? Zato sada imamo slučaj da nam s naslovnica dolazi pitanje hoće li doći do kolapsa javnog sektora zbog previše zaraženih zaposlenika – možda bi pomoglo ako bi se u javni sektor uvele covid potvrde?
U biti, Covid potvrde su korištene samo kako bi se ljude prisililo na cijepljenje, a cijepljene se nije smjelo testirati jer bi to bilo priznanje kako i cijepljeni šire zarazu, što je politika uporno odbijala priznati. A i kako bi, jer kako bi onda uvjerili ljude na cijepljenje, jer je logika bila – “cijepi se, zaštiti druge”, a sada je ispalo kako su cijepljeni a netestirani čitavo vrijeme ugrožavali svoje cijepljene i necijepljene pacijente.
Ovakva neetična kampanja zastrašivanja se ne smije više nikada ponoviti! Strah ubija i kampanja zastrašivanja je značajno pridonijela višku smrtnosti. Jako je važno to objasniti svima onima koji su mislili da širenjem straha čine dobro. Širenje pretjeranog straha nikada nije bilo i neće biti dobro. S time treba prestati odmah.
