Konjička enklava je jedna od najtragičnijih priča Domovinskog rata. Nekoliko stotina Hrvata godinu dana je odolijevalo napadima 4. korpusa Armije BiH, čije su jedinice – Suad Alić brigada (kasnije 43. brdska), specijalne postrojbe s Igmana poput Zulfikara (poznatog po masakru u Trusini), Crnih labudova, Handžar divizije i Muderizova brigada – počinile monstruozne zločine nad Hrvatima. Kulminacija zločina dogodila se u logoru Musala, gdje su zarobljeni Hrvati sustavno mučeni i ponižavani.
Ta ista enklava u potpunosti pobija lažne tvrdnje Šefika Džaferovića da “Armija BiH nikada nije počinila zločin”. Da su Hrvati Konjica pali, plan Sarajeva bio je jasan – ovladavanje Mostarom, zatim dolinom Neretve i na kraju izlazak na Jadransko more. Međutim, hrabrost tih nekoliko stotina hrvatskih branitelja zaustavila je taj plan.
No, političko Sarajevo nikada nije odustalo od etničkog čišćenja Konjica. Najnoviji dokaz? Plan izlaza s nove autoceste koji ide upravo preko hrvatskih kuća i ognjišta u Ovčarima. Nitko ne osporava potrebu za autocestom, ali ovako trasirana cesta mogla je biti pomaknuta 100 metara sjevernije kako bi se izbjegla hrvatska imanja. No, mozak projekta u Sarajevu znao je točno što radi – izlaz je smišljeno postavljen na štetu Hrvata.
Gdje je reakcija hrvatske diplomacije? Gdje su prosvjedne note koje bi upozorile na očiglednu pakost Sarajeva, vidljivu u idejnom projektu i vizualizaciji izlaza Konjic u Ovčarima?
Ako se sada ne reagira, povijest će se ponoviti – samo ovaj put, bez metaka, ali s betonom i asfaltom.
