‘Uzeli smo opet Zagreb, sad vi revite koliko god hoćete na hipodromu s tim vašim Thompsonom’
Ovo je poruka koju mi je u inbox poslao jedan od viđenijih lijevih nacionalnih autora, stara (post)jugoslavenska bitanga očigledno naživcirana mojim upornim pisanjem, ali i jako zadovoljan rezultatom netom završenih izbora.
Piše:Ivica Granić
Ostavimo po strani činjenicu da me htio ‘bocnuti’, što je zbog stilistike i te kako vidljivo, stari smo mi rivali, ali pokušajmo analitički razložiti njegovu poruku, njezin smisao i općenito političku utemeljenost.
Iz pobjede u pobjedu do konačnoga poraza
Apologeti briselske nenarodne politike, ujedno aktualni ključni obnašatelji hrvatske vlasti, samozadovoljno trljaju dlanove zbog ‘izbornoga uspjeha’ HDZ-a.
Gledajući njihovim uskostranačkim interesima bez sumnje to i jest izborni uspjeh, međutim nameće se logično pitanje ‘korespondirali li taj uspjeh s elementarnim političkim interesima hrvatskog naroda’. Mogu li periferne pobjede te stranke, često i u sredinama koje se teško pronaze na mapi, opravdati činjenicu da u ključnim sredinama ne obnašaju vlast. Odnosno, da budemo posve jasni, može li se opći debakl u Zagrebu ‘pokriti’ tim nazovi uspjesima, poput recimo Siska, gdje su konačno maknuli morsku im Baniček.
U konačnici, može li se uopće, dakle uopće, proglasiti izborni uspjeh ako ste u Zagrebu doživeli totalni debakl i fijasko bez presedana, što sve druge ‘uspjehe’ zapravo čini bljutavima.
To je, dakle, ključni momenat ako na politiku gledate s pozicije interesa vlastitog naroda, a ne bilo koje stranke. A ako na politiku gledate drugačije, onda ste vi zapravo pobjednik bez glavnog trofeja, vaša pobjeda je ništa drugo nego pirova pobjeda, a pustjugoslovenska ljevica u miru može slati onakve poruke kakvu sam ja u inboks dobio od mog višegodišnjeg ‘obožavatelja’.
G. Mislav Herman je opsjena. Bezveznjak koji je u Zagrebu prošao kako i inače prolaze sve političke opsjene, na njega ne treba gubiti vrijeme ni trošiti riječi. Njegov prethodnik g. Filipović je riskirajući dospio u sami vrh poretka, ali kad je pokušao odbaciti privid i djelovati kao osoba s političkim integritetom Gazda nije birao sredstva kako bi ga eliminirao. Poznavajući politički karakter aktualnog predsjednika HDZ-a, kao i sagledavajući ga u ‘široj slici’, bez sumnje se zaključuje kako će takvu sudbinu doživjeti svi koji pokušaju izgraditi bilo kakav politički stav, odnosno svoje ‘političko ja’, i dalje će ostati okružen glavnim suradnicima, uglavnom bezprizornim likovima, polupijandurama kao ključnim ministrima, i osobama bez ikakvog političkog i osobnog integriteta.
Što predstavlja politički Zagreb
Zagreb je najvažniji i građanski i politički izlog, slika i prilika državne politike, ali i stvarnog odnosa političkih snaga u Državi. Zagreb je političko rodoslovlje hrvatskog naroda, prva slika svakome tko želi upoznati Hrvatsku, pregled svih povijesnih uspona i padova nacije.
Zagreb nameće agendu, Zagreb u vrijednosnom smislu kroji sve ključne trendove, kad zagrebačka vladajuća strana franšiza ofarba klupu duginim bojama na Zrinjevcu ona je ofarbana u svakom parku u Hrvatskoj.
Ili kad strana franšiza promiče ‘kulturu smrti’ u glavnom hrvatskom gradu onda oni daju krila svim sličima u svakom hrvatskom gradu.
U Zagrebu su novci, u Zagrebu su mediji, u Zagrebu su i domaće i strane franšizne takozvane građanske udruge, koje su za sebe pribavile toliku moć da ponekad zasjene i Vladu republike Hrvatske.
Kao što u filmu ‘Kraljevstvo nebesko’ saracenski kralj Sala(hu)din kaže Balianu, branitelju Jeruzalema ‘Jeruzalem je ništa. I sve’.
To je Hrvatskoj Zagreb.
Zato nitko ne može reći da je pobjednik izbora ako je izgubio Zagreb.
Pogotovo ako ga je dogovorno prepustio bez borbe Soroševim ‘Saracenima’.
Priroda HDZ-ove vlasti na državnoj razini tijekom zadnjih preko dvadeset godina zrcali se upravo u Zagrebu.
Što može Andrej Plenković, premijer koji u dva mandata upravlja Hrvatskom, istaknutu kao svoj glavni, stvarni politički trofej? Možda tek jednu pobjedu, onu u Osijeku. Ali ta je pobjeda stvarana godinama prije njega, na njoj su radili drugi još dok je on bio perspektivni briselski ‘budući diplomat’, on s time nema nikakve veze, na nju je najmanje mogao utjecati i utjecao. A u Zagrebu nije ni pokušao stvoriti ravnopravno, a ne pobjedničko ozračje državotvorne politike na koju se lažno poziva.
To je istina o pobjedniku ovih izbora.
Stoga, koliko god paradoksalna bila politička poruka s početka ove priče koju sam dobio u inbox, ona politički pogađa samu bit. Nama Thompson, njima Zagreb.
I zaključno, mi ćemo, naravno, ići na Thompsonov koncert, pjevati i uživati. Tu dvojbe nema. Ali i jer znamo da to njih ipak živcira. I jedne i druge podjednako. To je ujedno i moj odgovor pošiljatelju s početka ove priče.
