Čitam danas naricanje “glavnog ekonomiste” udruženja banaka na temelju kojega bi čovjek mogao zaključiti da bankarima trebamo hitno donirati za kruh i mlijeko.
Izvrtanjem činjenica, podataka i prešućivanjem bitnih stvari prenesenih u svim važnijim medijima jasno je da se radi o propagandnoj kampanji.
Kratko rečeno: pokušava se stvoriti dojam da banke ne profitiraju tako dobro kao što mi mislimo, da moraju imati stotine raznih naknada, da moraju povećavati te naknade i još niz prozirnih nebuloza.
Činjenice govore sasvim suprotno. Bankama je u protekle dvije godine samo HNB isplatio nevjerojatnih milijardu eura (7,5 milijardi kuna) doslovno za ništa. Preciznije, samo zato što su držale depozite kod HNB-a bez ikakvog rizika. Prošle godine su samo na račun bezbrojnih naknada uprihodile oko 170 milijuna eura (skoro 1,3 milijarde kuna)! Tu su još prihodi od kamata na kredite građanima i poduzećima itd.
Unatoč ogromnim prihodima i neto dobiti u malim hrvatskim okvirima njima nije dosta. Naplaćuju nam podizanje gotovine u bankama, gotovine u bankomatima drugih banaka, naplaćuju nam “vođenje” osnovnog računa i samo još fali naknada za udisanje zraka u poslovnicama.
Zašto se banke tako ponašaju? Zato što su u takvoj poziciji. Četiri najveće banke drže čak oko 75% tržišta i takva koncentracija je u normalnim zemljama zabranjena. Što radi i gdje je sada famozna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja?
Da se razumijemo; strani vlasnici drže 90% bankarstva u Hrvatskoj i oni vode i bankarsku i monetarnu politiku a time utječu i na ukupnu politiku u Hrvatskoj. Na to sam godinama upozoravao.
Mađarska je npr. udio stranih banaka s prethodnih oko 70-tak posto spustila osjetno ispod 50%. I neke druge zemlje idu istim putem. Banke svuda kontroliraju krvotok čitave ekonomije, a taj krvotok je novac.
I ne samo to; strane banke kontroliraju i drugi mirovinski stup u kojem se nalazi dvadesetak milijardi eura imovine budućih umirovljenika. Dakle, kontroliraju i veliki dio mivorinskog sustava. Kontroliraju i tržište lizinga i faktoringa.
I onda dođe na ekran Plenky i govori o tome kako smo suvereni. On je lansirao pojam “moderni suverenitet”, a on u prijevodu na hrvatski znači – moderni kolonijalizam u kojem se isisava naš trud, rad, odnosno akumulacija.
Neki će mi reći: pa to sve znamo. Što učiniti i zašto se čeka? Davno sam pozivao na akciju, a i sada. Bez toga nema boljitka niti budućnosti za našu djecu. Čitam jučer da su najtraženija zanimanja na burzi poslova: konobar, kuhar, vozač, skladištar, prodavač… Ti poslovi su određeni za našu djecu unutar “europske obitelji”.
Ivan Lovrinović
