“Burek sa Senfom” – politički ‘storytelling’ koji ubija apetit (i zdrav razum)
Kada pomislim na to što su mi možemosi u posljednje vrijeme oduzeli – ne mislim samo na poreze, poskupljenja ni zdrav razum – nego na burek. Da, obični, topli burek. Taj simbol studentskih dana, brzinskog zalogaja na putu prema poslu, sada ima novi politički kontekst – i to ne onaj kojeg želimo probaviti.
Zahvaljujući ‘marketinškoj čaroliji’ poznatoj kao “Burek sa Senfom”, gledamo zagrebačkog gradonačelnika kako u kameru žvače, priča i gestikulira – sve u isto vrijeme. Nije jasno je li riječ o predizbornom spotu, kulinarskom tutorijalu ili možda promociji gastroskopije. Sigurno je jedino jedno: moj želudac više ne prepoznaje burek kao hranu, već kao Tomaševićev PR alat političkog aktivizma.
Cijeli serijal podsjeća na loš pokušaj da se političar “približi malom čovjeku” tako što će pojesti ono što mali čovjek jede, ali pritom ne razumije da mali čovjek više ne jede ni to – jer mu je nakon režije, pričuve i tramvajske mjesečne – ostao samo kruh bez senfa.
A politička poruka? Negdje između šuštanja papira od bureka i krckanja korice, pokušava se provući “vizija za Zagreb”. No kako da čujemo poruku kad nas ometa refleks povraćanja? I kako da vjerujemo u ekološki osviještene politike kad se, usred prehrambene krize, bacaju bureci na marketing?
Neki su vođe znali narodu dijeliti kruh. Neki su obećavali kolače. Ovi nam serviraju burek sa senfom – i traže da aplaudiramo.
Ako je ovo budućnost političke komunikacije, možda stvarno trebamo uvesti posebni porez na probavne smetnje izazvane kampanjom. Ili barem upozorenje prije svakog spota: “Ovaj sadržaj može izazvati gubitak apetita, političku frustraciju i akutnu nostalgiju za normalnim kampanjama.”
crodex.net
