Antifašistička liga obilježava žrtve 9.–10. studenoga 1938., a prije nekoliko tjedana neki od istih aktera prosvjedovali su protiv Izraela sloganom koji doslovno znači brisanje države Izrael.
U nedjelju je u Zagrebu ”Antifašistička liga Hrvatske” organizirala skup sjećanja na Kristalnu noć — noć kada je od 9. na 10. studenoga 1938. započeo masovni progoni Židova u nacističkoj Njemačkoj i koji se danas smatra jednim od jasnih upozorenja kamo vodi govor mržnje i normalizacija antisemitizma.
Organizatori su ispravno upozorili da Kristalna noć nije pala s neba: bila je kumulativni rezultat godina poticanja netrpeljivosti, sustavnog poništavanja ljudskih prava i šutnje većine. To je poruka koju vrijedi slušati — ali poruka ne vrijedi selektivno.
Međutim, prije samo nekoliko tjedana dijelovi javne scene i aktivističkih okupljanja u Hrvatskoj javno su koristili slogan „From the river to the sea, Palestine will be free“ — antisemitsku frazu koju mnogi tumače kao poziv na ukidanje države Izrael i uklanjanje židovske samoodređenosti na tom prostoru. Taj poziv na brisanje jedne države nije “poziv na mir”, nego zahtjev koji u praktičnom smislu znači oduzimanje prava jednoj zajednici i nestanak Židova iz Izraela.
Dakle postavlja se jednostavno pitanje: kako istovremeno stajati na javnosti da Kristalna noć „mora biti upozorenje“ — a tolerantno prešutjeti ili i sudjelovati u javnim akcijama koje koriste parole koje se mogu tumačiti kao pozivi na brisanje jedne države i upravo tog naroda? Ako je sjećanje na Kristalnu noć pouka protiv govora mržnje i dehumanizacije — onda ta lekcija mora vrijediti univerzalno, bez selektivne primjene.
Ne radi se o zabrani protesta ili o gušenju javne kritike Izraela — sloboda govora je temeljna. Radi se o dosljednosti: tko javno osuđuje predrasude i pogrome, ne smije istodobno promicati poruke koje drugi mogu čitati kao poziv na kraj jedne države ili prava jednog naroda. Javna etika i politička odgovornost znače da simboli i parole koje pune trgove imaju težinu i posljedice — moralne, političke i ponekad i pravne.
Za kraj — sjećanje na Kristalnu noć treba ostati svjetionik i opomena: tolerancija prema mržnji i dvoznačni govori lako postaju korak prema nečemu mnogo gorim. Oni koji tome uče društvo moraju biti spremni to načelo primjenjivati dosljedno, bez iznimki i selektivne „normalizacije“ vlastitih stavova.
