U najnovijem izdanju borbe protiv “dezinformacija”, portal Faktograf ponovno se hrabro obrušio na – osobni stav. Da, dobro ste pročitali. Ako se usudite reći da vam je netko “militarist”, “koma od igrača” ili čak “ekstremna ljevica”, pripremite se za crvenu zastavicu: provjereno netočno.
Jer što zna jedan običan građanin o vlastitom dojmu, kad postoji stručnjak koji može dokazati da se vi – ne osjećate kako se osjećate?
Mišljenje? Ne hvala. Činjenice su sada ono što kaže njihov profesor, njihov politički tumač i njihov standard istine. Ako pitate Faktograf, etiketiranje – najosnovniji ljudski mehanizam za izražavanje stava – postaje prijestup koji se može i treba “fakt-čekirati”.
“Možemo nije ekstremna ljevica.” – kaže teta iz Faktografa.
Da ne bi došlo do zabune – nije važno kako percipirate neku stranku. Važno je da netko odobren iz mreže “stručnjaka” smatra drugačije, i to onda prestaje biti pitanje percepcije, a postaje “lažna tvrdnja”. Tako se Anušić, umjesto zbog svojih odluka, izjava i opasne retorike, disciplinira jer se usudio – zamislite samo – imati mišljenje o političkoj opciji.
Još kad bi ga “stručnjaci” analizirali po pitanju stvarne politike militarizacije, vojnog lobija i geopolitičkih poteza, ali ne… Tamo gdje može biti stvarne odgovornosti, zavlada muk. Umjesto toga, glavni grijeh mu je što je rekao ono što velika većina Hrvata misli – da je Možemo pomaknuto ulijevo do razine tragikomedije.
A sada uzmimo jedan primjer iz svakodnevice da kažete: “Mbappé mi je totalno prenapuhan igrač.”
Ne možeš reći. Ne smiješ. Nije važno što je to tvoj subjektivni dojam. Jer postoji statistika, zlatne kopačke, transferi, milijunski ugovori. Da, ali što ako ti je i dalje – solo šminker koji ti ide na živce? Što ako ti se ne sviđa njegov stil igre, ponašanje ili facijalna ekspresija kad padne nakon daška vjetra? Aaa, gle sad… sad si već dezinformator. Jer negdje postoji čitava armija “stručnjaka” koja zna bolje od tebe kako se moraš osjećati prema čovjeku koji trči brzo, zabija golove i igra za Real .
Ako napišeš “Mbappé mi je komedija od igrača” – ne staje to više u okvir slobodnog izražavanja. To se sad već može analizirati: “Jesu li brojke Mbappéa u kontradikciji s tvrdnjom korisnika da je ‘komedija’?” I ode ti objava pod “upitnu točnost”. Naći će se sigurno neki “nogometni analitičar” koji će uz grafove i heat-mape objasniti da nisi u pravu – iako nisi tvrdio ništa osim vlastitog dojma.
I tako dolazimo do ključne ludosti današnjice: mišljenje se analizira kao da je činjenica. Osobni stav se podvrgava kvantitativnoj reviziji. Ne smiješ reći da ti je Mbappé antipatičan, jer ako zabija golove, tvoj osjećaj prema njemu je “netočan”. A to, naravno, zna redakcija fact-checkera. Oni koji znaju istinu. Vašu i našu.
Sutra će ti možda “provjeriti činjenice” kad napišeš da ti je omiljena boja žuta – jer nova istraživanja pokazuju da plava zapravo “izaziva više serotonina”. I evo ti članka: “Tvrdnja korisnika da voli žutu boju – problematična!”
“Mišljenje je opasno ako nije usklađeno s faktima.”
Ovakve rečenice možda nisu još uvijek u službenim smjernicama EU, ali su u duhu nove cenzorske ere. Financirani iz proračuna, EU fondova i svih džepova koji su našli način da narod “zaštite od pogrešnog razmišljanja”, naši “provjeravači činjenica” svakim danom sve više nalikuju karikaturama iz Orwellove “1984.”.
Faktograf se više ne bavi činjenicama. Bavi se osjećajima. Ali ne vašim – njihovim. Jer kad oni imaju dojam da ste vi krivo nešto doživjeli – to postaje “netočno”. Dakle, ako sutra napišete da vam je neki ministar sumnjiv ili da neki profesor laže – budite sigurni da postoji “analiza” koja će to demantirati. I dobit ćete etiketu širitelja dezinformacija, što je apsurdni paradoks jer ste vi, zapravo, samo etiketirali.
Tko nas sve točno “fakt-čekira”?
Profesori koje nikad niste čuli. Ekonomisti koji nisu predvidjeli inflaciju. Politički analitičari koji nisu pogodili nijedne izbore. Antifa aktivisti prerušeni u “stručnjake”. Svi oni imaju jedno zajedničko: vaše mišljenje – njima je opasno. I zato ga moraju diskreditirati.
Najtragičnije je što to rade na račun poreznih obveznika. Umjesto da se bave stvarnim dezinformacijama, podmetanjima ili opasnim kampanjama, bave se mišljenjima koja nisu njihova. Prijetiš tuđom ideologijom? Učini to stručno. Jer kad briješ da je netko ljevičar, to moraš – dokazati.
U međuvremenu, Anušić može slobodno sudjelovati u pripremama za buduće europske konflikte, uvlačiti Hrvatsku u geopolitičke igre koje ne razumije, igrati se vojske i NATO-a, sve dok ne kaže da je netko previše lijevo. Tad ga čeka presuda – etiketiraš? Lažeš!.
Najveći zločin današnjice nije pogrešna informacija – nego pogrešno mišljenje.
Dobro došli u eru gdje vaš ukus, dojam i unutarnji osjećaj moraju imati fusnotu. Gdje više nije dovoljno što nešto misliš – moraš imati dokaz da imaš pravo tako misliti. I ne bilo kakav dokaz – nego onaj koji su prethodno odobrili certificirani tumači stvarnosti, educirani na istim seminarima kao oni što su nas učili da je inflacija “tranzitorna”, a lockdown “znanstvena nužnost”.
Dakle, “Mbappé mi je prenapuhan” – ne može. “Možemo mi djeluju kao ekstremna ljevica” – opasno! “Anušić mi izgleda kao Napoleon s hrvatskim obilježjima” – pozor, širiš narativ! Jer negdje iza ugla, netko plaćen europskim ili državnim novcem, bulji u ekran i traži odmak od dozvoljenog spektra mišljenja.
U pozadini svega – ideologija. Jer nije problem u tome što si nešto rekao. Problem je što si rekao, o kome si rekao, i tko si ti da to kažeš.
Jer da si rekao da je netko desničar “taliban” – to je cool. Ali ako kažeš da je netko s ljevice “ekstreman” – to je “etiketiranje”, “stigmatizacija” i “dezinformacija”. Ne jer je to lažno – nego jer je za Faktograf politički nepoželjno. I zato mora biti potisnuto, diskreditirano, ukinuto. I još najbolje – zakonski regulirano.
Tako nastaje nova vrsta kontrole: ne više preko cenzure, nego kroz simulaciju objektivnosti. Ispod paravana “fact-checkinga” stvara se klima straha od govora, mišljenja i vlastitog izraza. U kojoj čak i banalna nogometna rasprava postaje rizično tlo za – krivi stav.
I zato, kad sljedeći put pomislite da vam je netko dosadan, napuhan ili ekstreman – pripazite. Jer iza ugla vreba digitalni komesar koji će vaše mišljenje proglasiti – netočnim.
A istina? Istina je ono što oni kažu da je. Jer vi niste stručni. Vi samo – mislite.
Izvor:FB objava Oleg Mašturko
