Bio je to ugodan san. Gotovo da sam svjestan tog laganog ljetnog povjetarca što korača po mojoj postelji. „Marijane, sine, brzo, ne boj se!” bile su riječi moga oca koji je uznemiren prekinuo moj san, uplašen jednako kao i ja. U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija… puno manjih eksplozija… lomovi stakla, crijepa… dim, plač … Nastavi čitati 260 DANA PAKLA